Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2672/17 (Ž. J.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2672/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-2672/17, rješavajući apelaciju Živka Jugovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Jugovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 77 0 P 011901 15 Rev od 6. aprila 2017. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž od 14. novembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Živko Jugović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prijedora, podnio je 26. juna 2017. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 011901 15 Rev od 6. aprila 2017. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž od 14. novembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 P 011901 09 P od 24. aprila 2014. godine.

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž od 14. novembra 2014. godine i Presude Osnovnog suda broj 77 P 011901 09 P od 24. aprila 2014. godine, a koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 10. februara 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4194/12 u okviru koje je odbacio apelantovu apelaciju broj AP- 5624/14 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4194/12 od 10. februara 2015. godine; dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je u navedenoj odluci konstatirao da „ apelant u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu (Službeni glasnik Republike Srpske broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 011901 15 Rev od 6. aprila 2017. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude, budući da je predmetnu reviziju izjavio apelant lično, koji prema stanju spisa nije po zanimanju diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, kako to propisuje odredba člana 301.b stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno da reviziju nije izjavio punomoćnik koji ispunjava uvjete iz stava 2. iste zakonske odredbe.

4. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava, u suštini, vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. Apelant je tražio od Ustavnog suda da još jednom razmotri apelaciju protiv presuda Okružnog suda broj 77 0 Rs 011901 14 Rsž od 14. novembra 2014. godine i Osnovnog suda broj 77 P 011901 09 P od 24. aprila 2014. godine, kao i činjenicu da je predmetni postupak trajao više od osam godina zbog čega mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Pored toga, apelant smatra da mu je Rješenjem Vrhovnog suda onemogućeno da izjavi reviziju samo zbog činjenice da nije advokat, odnosno da nema položen pravosudni ispit.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

6. Ustavni sud zapaža da iz predmeta spisa proizilazi da apelant u predmetnoj apelaciji pokreće suštinski ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije (AP-5624/14), o kojoj je Ustavni sud već donio odluku kojom je odbacio apelantovu apelaciju zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je u navedenoj odluci konstatirao da „ apelant u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu (Službeni glasnik Republike Srpske broj 55/07) nije u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa“. Nadalje, u okviru navedenog postupka rješenjem Vrhovnog suda, iz procesnih razloga, odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, pri čemu iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji, ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2672/17 (Ž. J.) | Sudska praksa | Aktio