Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2089/19 (E. Z.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2089/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2089/19, rješavajući apelaciju Enesa Zenunovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Zenunovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 33 0 P 014253 18 Rev od 13. novembra 2018. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Zenunović iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Muhamed Juničić advokat iz Tuzle, podnio je 15. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 P 014253 18 Rev od 13. novembra 2018. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 014253 15 P 3 od 14. novembra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice Hatidže Džihanović iz Đurđevika, kojim je tražila da se utvrdi da je ona kao savjestan i zakoniti posjednik dosjelošću stekla pravo suposjeda i pravo suvlasništva na stambeno-poslovnom objektu-kući, što je apelant zajedno sa drugim tuženim dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše u posjedovnom listu kao suposjednik sa dijelom ½. Istovremeno stavom II izreke usvojen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je traženo da se utvrdi da je ništavan ugovor o kuporpodaji zaključen između „Majevice“ DD u stečaju, Srebrenik kao prodavca i tužiteljice kao kupca ćiji su predmet nekretnine pobliže označene u izreci presude. Stavom III izreke obavezana je tužiteljica da apelantu namiri troškove postupka u iznosu od 1.561,50 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine, žalba tužiteljice je djelimično uvažena, a žalba tužene „Majevica“ d.d. Srebrenik uvažena i prvostepena presuda preinačena u stavu II izreke, tako da je protivtužbeni zahtjev apelanta u cijelosti odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu o troškovima postupka. U preostalom pobijanom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH novelirane su između ostalog i odredbe članova 237. i 247. Zakona o aprničnom postupku („Službene novine F BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06, dalje: ZPP), koje se u skladu sa odredbom člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i doupnama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Odredbom člana 237. stav 2. noveliranog ZPP-a propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Apelant je u protivtužbi označio vrijednost spora 2.900,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz čl. 237. st. 2. ZPP-a nije ostvaren.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa povredom prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 P 014253 18 Rev od 13. novembra 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 33 0 P 014253 18 Rev od 13. novembra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 014253 17 Gž 3 od 9. februara 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević