Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2189/19 (R. R.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2189/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2189/19, rješavajući apelaciju Razije Rekić rođ. Hodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Rekić rođ.

Hodžić podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Razija Rekić rođ. Hodžić iz Bosanske Krupe (u daljnjem tekstu: apelantica) , koju zastupa Emira Imširević advokatica iz Bihaća, podnijela je 21. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 021137 13 P od 8. februara 2017. godine, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice te je utvrđeno da njenu i bračnu stečevinu prvotuženog Alije Rekića iz Ostružnice čine sa jednakim dijelovima tj. sa po ½ diijela, nekretnine, pobliže opisane u izreci presude. Istom presudom je poništen ugovor između prvotuženog kao prodavca i drugotuženog Envera Mušinovića iz Bosanske Krupe kao kupca, te je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog odnosno katastarskog stanja na nekretninama iz prvog stava presude. Nakon pravomoćnosti ove presude a po zahtjevu apelantice, ista se ima upisati u javnim evidencijama nekretnina kao suvlasnik sa ½ dijela. Tuženi su obavezani apelantici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 7.420,98 KM, dok je ona odbijena za troškove postupka u iznosu od 881,02 KM (stav IV). Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine, žalba prvotuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda (stav II i III izreke) preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelantice odbijen kao neosnovan, dok je u odnosu na stav (I) izreke žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u tom dijelu potvrđena. Žalba prvotuženog je uvažena i prvostepena presuda iz stava IV izreke preinačena na način da je prvotuženi obavezan da apelantici na ime parničnih troškova prvostepenog postupka isplati iznos od 5.713,70 KM, a u ostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev apelantice je odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 021137 17 Rev od 7. februara 2019. godine, revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i98/15, dalje: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Apelantica je u tužbi označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 25.000,00 KM, što u konkretnom slučaju znači da je vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ispod imovinskog cenzusa kao kriterija uslova dopuštenosti revizije.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na poštivanje doma iz člana II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 021137 17 Rev od 7. februara 2019. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantici 4. oktobra 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 021137 Gž 2 od 20. septembra 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2189/19 (R. R.) | Sudska praksa | Aktio