Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-635/19 (M.I.)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-635/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-635/19, rješavajući apelaciju M. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. I.
protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 Mal 060122 18 Gž od 14. novembra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. I. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mladen Mitrović advokat iz Banjaluke, podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Mal 060122 18 Gž od 14. novembra 2018. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnog suda, obavezan je apelant da tužiteljici (A.I., advokatu iz Gradiške) isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka. Također, odbijen je apelantov protivtužbeni zahtjev da se obaveže tužiteljica da apelantu na ime naknade prouzrokovane štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je tužiteljica u svojstvu punomoćnika zastupala apelanta u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 032814 13 P, te da je presudom Okružnog suda broj 72 0 P 032814 15 Gž od 7. juna 2016. godine preinačena prvostepena odluka o troškovima postupka tako da je dosuđen manji iznos troškova. Zatim, da je prvostepeni sud utvrdio da apelant nije osporavao tužiteljičino potraživanje, te da je na ročištu od 22. septembra 2017. godine prihvatio da isplati iznos duga od 2.800,00 KM. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev, s obzirom da je među strankama nesporno da je tužiteljica zastupala apelanta u predmetu broj 72 0 P 032814 13 P, u upravnom postupku 11 0 U 015090 14 U, kao i u ostavinskom postupku kod Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 0 029402 12 0 (postavila zahtjev za naknadu troškova na ime zastupanja 8. februara 2017. godine), te da je troškove na ime zastupanja obračunala u skladu sa važećom Tarifom. Okružni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi da je nastupila zastara potraživanja za troškove zastupanja koje je imala tužiteljica u ostavinskom postupku, zato što se radi o ugovoru o punomoćstvu pa se primjenjuje rok zastrjelosti iz člana 371. Zakona o obligacionim odnosima. Nadalje, Okružni sud je naveo da nije od uticaja na odluku činjenica da je u predmetu broj 72 0 P 032814 13 P presudom Okružnog suda preinačena prvostepena odluka o troškovima postupka i dosuđeni troškovi smanjeni na iznos od 2.970,00 KM, dok je apelant obavezan da tuženima plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 810,00 KM. Okružni sud je naveo da je pravilna i odluka prvostepenog suda o protivtužbenom zahtjevu (član 39. stav 1. Zakona o advokaturi RS, čl. 18. stav 2., 154. i 158. Zakona o obligacionim odnosima), te naglasio da zbog činjenica da je u navedenim postupcima izostao očekivani cilj koji je apelant imao ne znači da je automatski nastupila odgovornost tužiteljice. Naime, Okružni sud je naveo da apelant nije dokazao tvrdnje da je tužiteljica postupala namjerno ili iz nepažnje i da mu je na taj način mu prouzrokovala štetu, te da nije dokazao da je vođenje postupka (u predmetu 72 0 P 032814 13 P) protiv S.Đ. i H.R. isključiva greška advokata, s obzirom da su tužbom obuhvaćena lica koja je apelant sam označio kao posjednike parcele, te naglasio da tužiteljica nije mogla niti morala znati da li se ta lica i stvarno nalaze u posjedu, zbog čega nije odgovorna što da je apelant u odnosu na ova lica izgubio spor i bio obavezan da naknadi troškove postupka. Okružni sud je naveo da se postupanje tužiteljice u ovom postupku ne može smatrati advokatskom greškom zbog koje je nastala šteta za apelanta.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno i procesno pravo. Također, apelant je naveo da drugostepeni sud nije obrazložio apelantov navod da prvostepeni sud „nije upozorio apelanta na mogućnost da uzme advokata kao zastupnika, iako je iz apelantovog postupanja na pripremnom ročištu bilo vidljivo da nije u stanju da se sam zastupa“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. U odnosu na apelantove navode da Okružni sud nije odgovorio na njegove žalbene navode, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Okružni sud nije bio obavezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene žalbene navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević