Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1719/19 (Nov-Produkt d.o.o. Srbac i drugi)
Odluka donesena 11. 06. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1719/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1719/19, rješavajući apelacije "Nov-Produkt" d.o.o. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Nov- Produkt d.o.o., Slavica Čalmić, Senada Wittmer, N. T., N. V., Dragana Milanović, Damir Terzo, Ermin Šehić, Lejla Hadžimuratović, Zonex d.o.o. Derventa, Melva Ibrahimović, S. T., Nada Lončarić, Stela Pećanac, Triglav osiguranje d.d. Sarajevo Podružnica Tuzla, Mejra Mazalović, I. G., Anđa Jagodić, S. L., V.
N., S. G., N. J., G. A., D. Ž., M. M., Z. M., N. S., D. M., M. P. i I.
P., zbog kršenja prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke redovnog suda u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP-1719/19
1. Nov-Produkt d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, podnio je 10. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci pod brojem 71 0 P 275425 17 P.
2. Apelant je Osnovnom sudu u Banjaluci 26. decembra 2017. godine podnio tužbu protiv tužene Republike Srpske, radi naknade štete. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
AP-1731/19
3. Slavica Čalmić (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Miodrag Stojanović, advokat iz Bijeljine, podnijela je 15. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Vlasenici pod brojem 92 0 O 046707 17 O 2.
4. Osnovni sud u Vlasenici je u predmetnom postupku donio rješenje o nasljeđivanju 8. juna 2017. godine protiv kojeg je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da Osnovni sud u Vlasenici nije preduzimao procesne radnje po podnesenoj žalbi, te da se predmetni postupak i dalje vodi pred prvostepenim sudom.
AP-1733/19
5. Senada Wittmer (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Galiba Hrvačić-Karačić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 259721 15 P 2.
6. Tužilac H. H. je Općinskom sudu u Sarajevu 23. maja 2012. godine podnio tužbu protiv apelantkinje, radi utvrđivanja zajedničke bračne tečevine. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 8. januara 2015. godine, protiv koje je tužilac podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-1736/19
7. N. T. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenika, podnijela je 17. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gradačcu, Odjeljenjem za zemljišnoknjižne poslove pod brojem 030 0 Rz 18 000 671.
8. Općinski sud u Gradačcu je 1. novembra 2018. godine na službenoj internet stranici objavio uspostavu i zamjenu zemljišta knjige za četiri katastarske opštine, među kojima i za „SP_Srebrenik, politička opština Srebrenik“. Apelantkinja je 3. decembra2018. godine uputila zahtjev u kojem je zatražila da sud u tom postupku na parceli detaljno navedenoj u zahtjevu izbriše da je predmetna parcela državno vlasništvo, te da se u vlasnički list upiše apelantkinja kao vlasnik predmetne parcele sa dijelom 1/1. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni vanparnični postupak u toku pred Općinskim sudom u Gradačcu, Odjeljenjem za zemljišnoknjižne poslove.
AP-1771/19
9. N. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, podnio je 19. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 127 0 Rs 054098 16 Rsž.
10. Apelant je 20. marta 2014. godine Općinskom sudu u Banovićima podnio tužbu protiv tuženog, radi naknade štete. Općinski sud u Banovićima je u predmetnom postupku donio presudu 6. septembra 2016. godine, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da se predmetni postupak vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-1772/19
11. Dragana Milanović, Damir Terzo, Ermin Šehić i Lejla Hadžimuratović (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 22. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 364291 15 Rsž.
12. Apelanti su 1. jula 2013. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijeli tužbu, protiv tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 22. januara 2015. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. AP-1799/19
13. Zonex d.o.o. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milorad Đurđević, advokat iz Dervente, podnio je 23. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci pod brojem 71 0 Mal 085234 10 Mal.
14. Apelant je 21. aprila 2010. godine Osnovnom sudu u Banjaluci podnio tužbu, protiv tuženog S. G., radi duga. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
AP-1841/19
15. Melva Ibrahimović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenika, koju zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnijela je 25. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku.
16. Apelantkinja je 22. februara 2018. godine Općinskom sudu u Gradačcu podnijela tužbu, protiv tuženih N. D. i E. J., radi utvrđenja. Iz navoda apelacije proizilazi da se predmetni parnični postupak vodi pred Općinskim sudom u Srebreniku.
AP-1847/19
17. S. T. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Tuzle, podnijela je 25. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Rs 345421 15 Rsž.
18. Apelantkinja je 5. novembra 2012. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tužene Raiffeisen bank d.d. Sarajevo, radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 22. jula 2015. godine protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-1887/19
19. Nada Lončarić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Bugojna, koju zastupa Alma Jusufbegović, advokat iz Bugojna, podnijela je 29. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 P 301555 12 P.
20. Apelantkinja je 24. oktobra 2012. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tuženog S. Š., radi predaje u posjed. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 25. decembra 2013. godine, protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-2054/19
21. Stela Pećanac (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupaju Bekir Gavrankapetanović, Damir Koldžo, Emir Kukić i Džemila Gavrankapetanović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 14. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Mal 584704 16 Mal.
22. Apelantkinja je 28. juna 2016. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tužene Općine Novo Sarajevo, radi naknade štete. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni postupak u toku pred Općinskim sudom u Sarajevu.
AP-2109/19
23. Triglav osiguranje d.d. Sarajevo, Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 16. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 Ps 316197 13 Ps.
24. Apelant je Općinskom sudu u Sarajevu 17. decembra 2012. godine podnio tužbu, protiv tuženog Camelija osiguranje d.d. Bihać, radi regresnog duga. Općinski sud u Sarajevu je u predmetnom postupku donio presudu 11. decembra 2013. godine, protiv koje je apelant podnio žalbu, te je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
AP-2121/19
25. Mejra Mazalović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Kladnja, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 16. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 Mal 003698 16 Gž od 9. aprila 2019. godine.
26. Apelantkinja je 30. aprila 2014. godine Općinskom sudu u Živinicama, Odjeljenje suda u Kladnju podnijela tužbu protiv tuženih, radi naknade štete. Općinski sud u Živinicama, Odjeljenje suda u Kladnju donio je prvostepenu presudu 25. marta 2016. godine protiv koje je apelantkinja podnijela žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Kantonalni sud u Tuzli donio je presudu 9. aprila 2019. godine, te iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak okončan. AP-2122/19
27. I. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 17. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 Rs 272608 17 Rsž.
28. Apelant je Općinskom sudu u Tuzli 18. maja 2016. godine podnio tužbu protiv tuženog DOO Rudar, radi potraživanja iz radnog odnosa. Općinski sud u Tuzli je donio presudu 23. januara 2017. godine protiv koje je tuženi podnio žalbu. Općinski sud u Tuzli je u predmentom postupku donio dopunsko rješenje 18. aprila 2017. godine protiv kojeg je apelant podnio žalbu. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
AP-2128/19
29. Anđa Jagodić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Vogošće, podnijela je 20. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 P 708832 18 P.
30. Apelantkinja je 7. juna 2018. godine Općinskom sudu u Sarajevu podnijela tužbu protiv tužene Općina Vogošća, radi utvrđenja i uknjižbe. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Sarajevu rješenjem od 12. septembra 2018. godine vratio apelantkinji tužbu na uređenje, te da se predmetni postupak i dalje vodi pred prvostepenim sudom.
AP-2242/19
31. S. L., V. N., S. G., N. J., G. A., D. Ž., M. M., Z. M., N. S., D. M., M. P. i I. P. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mila Baltić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 22. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 71 0 Rs 052326 18 Rsž.
32. Apelanti su Osnovnom sudu u Banjaluci 8. marta 2006. godine podnijeli tužbu protiv Republike Srpske, radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud u Banjaluci se rješenjem od 21. oktobra 2015. godine oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, ukinuo je sve provedene radnje u postupku i tužbu je odbacio. Protiv prvostepenog rješenja apelanti su podnijeli žalbu, te je Okružni sud u Banjaluci rješenjem od 15. januara 2019. godine žalbu apelanata odbio. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti protiv drugostepene odluke izjavili reviziju, te da je predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Spajanja predmeta
33. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1719/19.
34. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku.
35. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
36. Ustavni sud prvenstveno konstatira da sve navedene apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku od strane redovnih sudova u postupcima koji su pred njima u toku, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
37. Ustavni sud podjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istvrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije“.
38. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio preduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTVBiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.
39. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju posmatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Evropski sud za ljudska prava. Ustavni sud potsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Evropskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definisani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Evropskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.
40. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.
41. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.
42. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.
43. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatovao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizilaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizilazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala finansirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se finansira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 01. januara. Do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvješaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitet sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovni imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Evropske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25 posto sudija više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 posto više redovnih sudijskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 posto redovnih sudijskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudija. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uslova za postupanje sudova u razumnom roku.
44. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevanti pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.
45. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera preduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realizovanja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioriteteno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generiše nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.
46. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Evropske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Evropskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cjelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.
47. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih niovoa vlasti (VSTV, entiteska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministrasvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usaglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.
48. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresovanih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uslova za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generisalo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.
49. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se preduzimaju i koje je još potrebno preduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.
50. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja aplecija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za preduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba i presuda Evropskog suda za ljudska prava Burmych protiv Ukrajine od 12. oktobra 2017. godine).
51. Ustavni sud će na odgovarajući način obavijestiti apelante o svim bitnim promjenama vezanim za ove predmete.
52. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
53. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević