Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7095/18 (Z. N. i drugi)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7095/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-7095/18, rješavajući apelaciju Zile Nevesinjac i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zile Nevesinjac, Muamera Pinje, Mersudina Karića, Almira Hadžihasanovića, Munevere Bećirović, Hanče Tahirović, Sedike Karamuratović, Mesude Branković, Kenana Halilovića, Ajše Terzić, Hilme Crnčevića, Vedrana Šipetića, Suvade Hodžić, Almira Rikovića, Aide Jerković, Rahime Duran, Sabine Zubčević i Gazmena Berišaja podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 183307 17 Rev od 23. oktobra 2018.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zila Nevesinjac, Muamer Pinjo, Mersudin Karić, Almir Hadžihasanović, Munevera Bećirović, Hanča Tahirović, Sedika Karamuratović, Mesuda Branković, Kenan Halilović, Ajša Terzić, Hilmo Crnčević, Vedran Šipetić, Suvada Hodžić, Almir Riković, Aida Jerković, Rahima Duran, Sabina Zubčević i Gazmen Berišaj (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Galiba Hrvačić - Karačić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 3. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 183307 17 Rev od 23. oktobra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 183307 15 Gž od 20. aprila 2016. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 183307 13 P od 19. februara 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 183307 13 P od 19. februara 2015. godine odbijeni su apelanti sa tužbenim zahtjevom da se obaveže Republika Srpska – Vlada RS da im na ime nematerijalne štete isplati određene novčane iznose sa zateznom kamatom od dana utuženja pa do isplate, sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, kao i da im nadoknadi troškove sudskog postupka.
3. Odlučujući o žalbama apelanata protiv navedene presude Kantonalni sud je presudom broj 65 0 P 183307 15 Gž od 20. aprila 2016. godine žalbe odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 183307 15 Gž od 20. aprila 2016. godine, Vrhovni sud je rješenjem broj 65 0 P 183307 17 Rev od 23. oktobra 2018. godine reviziju odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je drugostepena presuda dostavljena punomoćniku apelanata 27. aprila 2016. godine, a revizija predana prvostepenom sudu 24. avgusta 2017. godine, dakle nakon proteka roka iz člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave reviziju protiv drugostepene presude. Dakle, apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nisu ishodili konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević