Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7202/18 (M. H.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7202/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-7202/18, rješavajući apelaciju Mehmeda Halilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Halilovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 I 025188 18 Gži 2 od 18. septembra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Halilovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 76 0 I 025188 17 Gži od 11. decembra 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 5. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 76 0 I 025188 18 Gži 2 od 18. septembra 2018. godine i Rješenja Okružnog suda broj 76 0 I 025188 17 Gži od 11. decembra 2017. godine.

2. Republika Srpska kao tražilac izvršenja podnijela je Osnovnom sudu u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave (rješenja Osnovnog suda u Banjaluci od 15. marta 2013. godine) protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja, predlažući izvršenje na pokretnim stvarima apelanta. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 76 0 I 025188 17 I od 30. maja 2017. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 025188 17 I od 19. septembra 2017. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda 76 0 I 025188 17 Gži od 11. decembra 2017. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju od 30. maja 2017. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelant shodno odredbi člana 12. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) mogao podnijeti prigovor protiv rješenja o izvršenju u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju. Okružni sud je ukazao da je apelant rješenje o izvršenju lično primio 8. juna 2017. godine, a prigovor je dostavio sudu 3. jula 2017. godine, pa slijedi da je prigovor podnesen po proteka prekluzivnog zakonskog roka.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 025188 17 I od 18. aprila 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 I 025188 18 Gži 2 od 18. septembra 2018. godine, odbačena je kao nedozvoljena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja od 11. decembra 2017. godine.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

Dopustivost ratione materiae

7. Ustavni sud zapaža da je osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 I 025188 18 Gži 2 od 18. septembra 2018. godine odbijena apelantova žalba protiv Rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 025188 17 I od 18. aprila 2018. godine, kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda 76 0 I 025188 17 Gži od 11. decembra 2017. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama redovnih sudova odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti pravnog lijeka (žalbe) koji je apelant koristio u predmetnom izvršnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima i obavezama“, niti o apelantovim imovinskim pravima, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Neiscrpljivanje pravnih lijekova

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u smislu odredbe člana 12. stav (3) ZIP-a, blagovremeno podnese prigovor protiv rješenja o izvršenju od 30. maja 2017. godine. Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog prigovora, već je njegov prigovor odbačen iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantovog prigovora, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prigovor protiv rješenja o izvršenju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nje iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7202/18 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio