Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2212/19 (S. V.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2212/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2212/19, rješavajući apelaciju Sanele Vrkeš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanele Vrkeš podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 210054 18 Rev od 1. aprila 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanela Vrkeš iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: apelantica) , koju zastupa Dalibor Mrša advokat iz Banja Luke, podnijela je 21. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 210054 18 Rev od 1. aprila 2019. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine.
2. Osnovni sud u Banja Luci je presudom broj 71 0 P 210054 15 P od 19. juna 2017. godine, usvojio u cjelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim bi se tužena Addiko bank a.d. Banja Luka obavezala da apelantici na ime neosnovanog obogaćenja isplati iznos od 3.969,72 KM na ime glavnog dugarazlike između uplata apelantice i anuiteta kredita nusklađenih s tržišnom vrijednošću Libora, utvrđenom za određeni period, preciziran u izreci presude. U isto vrijeme odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim bi se navedena banka obavezala da joj isplati iznos od 22.799,66 KM na ime ukupno obračunatog i naplaćenog kredita po osnovu kursne razlike, te iznos od 12.441,65 KM kao iznos obračunate i dospjele zatezne kamate, kao i zakonske zatezne kamate na ime glavnog duga. Istom presudom obavezana je tužena da apelantici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.070,97 KM u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Presudom Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine, žalbe parničnih stranaka su odbijene i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav
2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13, dalje: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (član 316. stav 2. ZPP). U ovoj parnici apelantica, konačno uređenim zahtjevom, traži od tužene isplatu određenih novčanih iznosa. Drugostepenom presudom je potvrđena odluka prvostepenog suda kojom je djelimično udovoljeno tužbenom zahtjevu, dok je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 22.799,66 KM, na ime glavnog udga, te iznosa na ime dospjele obračunate kamate, čija vrijednost se, kao i troškovi spora saglasno naprijed navedenoj odredbi člana 316. stav 2. ZPP, ne uzima u obzir pri određivanju vrijednosti spora, pa tako ni za određivanje vrijednosti pobijane presude. Stoga, proizlazi da vrijednost pobijane presude, u dijelu koji apelantica pobija revizijom, ne prelazi cenzus od 30.000,00 KM, propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, kao uslov dozvoljenosti revizije.
4. Apelantica u apelaciji ukazuju da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 210054 18 Rev od 1. aprila 2019. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 19. februara 2018. godine uručena presuda Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 210054 17 Gž od 18. januara 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević