Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7576/18 (B. G.)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7576/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-7576/18, rješavajući apelaciju Bogdana Grabovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bogdana Grabovca podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 285662 18 Gž od 14. novembra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine..

OBRAZLOŽENJE

1. Bogdan Grabovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Željko Šurlan advokat iz Banjaluke, podnio je 21. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 285662 18 Gž od 14. novembra 2018. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj IP- 293/00 od 24. aprila 2000. godine u izvršnom postupku tražioca izvršenja Hypo Alpe Adria Bank A.D. Banjaluka (tada: „Kristal banka“ A.D. Banjaluka) na osnovu izvršne isprave - sporazuma o zasnivanju založnog prava, radi naplate novčanog potraživanja, dozvoljeno je izvršenje na nekretninama založnog dužnika M.G. upisanim u z.k.ul.br. 7586 k.o. Banjaluka, što u naravi predstavlja stambenu zgradu na sprat sa dva stana, utvrđivanjem njihove vrijednosti, a zatim prodajom i namirenjem povjerioca iz dobijenog iznosa prodajom nekretnina.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 2. oktobra 2003. godine sud je konstatovao da je javno nadmetanje za prodaju predmetnih nekretnina završeno i da je kupac Hypo Alpe Adria Bank A.D. Banjaluka (ranije „Kristal banka“ A.D. Banjaluka), te su Rješenjem o dosudi broj IP-239/00 od 13. oktobra 2003. godine predmetne nekretnine predate kupcu.

4. Rješenjem o namirenju Osnovnog suda broj IP-293/00 od 24. oktobra 2003. godine iz iznosa dobivenog prodajom predmetnih nekretnina izvršeno je namirenje troškova izvršnog postupka, dijela kamata na glavni dug i povjerilac je djelimično namiren.

5. Odlučujući o apelantovim žalbama koje je kao nasljednik hipotekarnog dužnika M. G. u svojstvu trećeg lica podnio protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj IP-293/00 od 24. aprila 2000. godine, rješenja o dosudi Osnovnog suda broj IP-239/00 od 13. oktobra 2003. godine i rješenja o namirenju Osnovnog suda IP-293/00 od 24. oktobra 2003. godine Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 I 285662 18 Gž od 14. novembra 2018. godine kojim su apelantove žalbe odbačene kao nedozvoljene. U obrazloženju rješenja, u dijelu koji se tiče rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj IP-293/00 od 24. aprila 2000. godine, Okružni sud je naveo da protiv rješenja nije podnesen prigovor u zakonskom roku, te je isto postalo pravosnažno i izvršno protekom zakonom propisanog roka. U obrazloženju rješenja, u dijelu koji se tiče rješenja o dosudi Osnovnog suda broj IP-239/00 od 13. oktobra 2003. godine i rješenja o namirenju Osnovnog suda IP-293/00 od 24. oktobra 2003. godine, Okružni sud je naveo da protiv navedenih rješenja nije izjavljena žalba u zakonom propisanom roku, te su ista postala pravosnažna i izvršna protekom zakonom propisanog roka. Imajući navedeno u vidu, Okružni sud je zaključio da žalbe protiv navedenih rješenja nisu dopuštene.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav

1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje kojim su apelantove žalbe odbačene kao nedopuštene, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ kojeg je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7576/18 (B. G.) | Sudska praksa | Aktio