Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-922/19 ("EXCLUSIVE" d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Javne nabavke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-922/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-922/19, rješavajući apelaciju "EXCLUSIVE" d.o.o. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "EXCLUSIVE" d.o.o. Zenica protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024784 18 Uvp od 29. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. "EXCLUSIVE" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 28. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024784 18 Uvp od 29. januara 2019. godine.
2. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 19. jula 2018. godine kojom je poništen zaključak tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH, Filijala Mostar) od 23. februara 2017. godine i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak, te je tuženi obavezan da apelantu naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 380,80 KM. Navedenim zaključkom tuženog od 23. februara 2017. godine odbačena je zbog nedostatka aktivne legitimacije apelantova žalba izjavljena protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača od 29. decembra 2016. godine ugovornog organa JP „BH Pošta” d.o.o. Sarajevo u postupku javne nabavke i isporuke kancelarijskog materijala i sitnog inventara za potrebe društva.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa proizlazi da je vijeće za upravne sporove postupilo u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima BiH i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH kada je apelantu dosudilo troškove upravnog spora u iznosu od 380,80 KM (sastav tužbe u iznosu od 280,80 KM s uračunatih 17% PDV-a i taksa na tužbu u iznosu od 100,00 KM), dok je u preostalom dijelu apelantov zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen, te naglasio da su navedeni troškovi pravilno odmjereni. Naime, Sud BiH je naveo da je ispravan zaključak vijeća za upravne sporove da se radi o neprocjenjivom predmetu, odnosno o predmetu u kome se ne može odrediti vrijednost, zato što je u konkretnom upravnom sporu apelantov zahtjev bio opredijeljen na poništenje rješenja. Sud BiH je naveo (s obzirom da je apelant uspio s tužbenim zahtjevom na način da je tužba uvažena i osporeni zaključak tuženog poništen i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak) da je apelantu pravilnom primjenom advokatske tarife (čl. 19. stav 1. i 33. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata FBiH) opravdano dosuđena naknada troškova sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM, umjesto potraživanih 836,00 KM.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da su u predmetnom postupku pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Naime, apelant navodi da je Sud BiH „predmet koji je već imao označenu vrijednost, isključivo prilikom odluke o troškovima postupka ocijenio kao neprocjenjivi predmet“, te da je „sam ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji označio da je procijenjena vrijednost javne nabavke 600.000,00 KM bez PDV-a“
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnog prava na koje se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević