Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1467/17 (I. H., I. O. i N. D.)

Odluka donesena 11. 06. 2019.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1467/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1467/17, rješavajući apelaciju Izeta Herića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c), e) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacije Izeta Herića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 031509 02 I od 3. decembra 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacije Izeta Omerkića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 040603 13 I 2 od 6. juna 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nurije Dukića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Tuzli o prekidu postupka broj 32 0 I 031497 14 I 2 od 29. septembra 2015. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Izeta Herića, Nurije Dukića i Izeta Omerkića podnesene zbog dužine trajanja stečajnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 St 244441 15 St, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Izeta Herića, Nurije Dukića i Izeta Omerkića podnesene zbog nemogućnosti realizacije potraživanja dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Tuzli broj P.2785/2000 od 17. jula 2001. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 1467/17

1. Izet Herić (u daljnjem tekstu: prvoapelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 13. aprila 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 031509 02 I od 3. decembra 2013. godine (o obustavi izvršenja), odnosno stečajnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 St 244441 15 St, te zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda.

AP 1738/17

2. Nurija Dukić (u daljnjem tekstu: drugoapelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 031497 14 I 2 od 29. septembra 2015. godine (o prekidu postupka), odnosno stečajnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 St 244441 15 St, te zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda.

AP 3277/17

3. Izet Omerkić (u daljnjem tekstu: trećeapelant), kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 5. maja 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 040603 13 I 2 od 6. juna 2014. godine (o obustavi izvršenja), odnosno stečajnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 St 244441 15 St, te zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda. Spajanje predmeta

4. Ustavni sud je, na osnovu člana 32. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku, jer se radi o istom pitanju.

Činjenično stanje

5. Apelanti su, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj P. 2785/2000 od 17. jula 2001. godine, podnijeli prijedloge za izvršenje 9. decembra 2002. i 21. februara 2003. godine, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika (Tvornica transportnih uređaja d.d. Tuzla).

6. Općinski sud je rješenjima od 12. decembra 2002. i 27. februara 2003. godine dozvolio predložena izvršenja.

7. Apelanti su, s obzirom da izvršenik nije imao novčanih sredstava na računu, predložili da se izvršenje sprovede na izvršenikovim pokretnim stvarima.

8. Općinski sud je zaključkom od 22. novembra 2010. godine obavijestio apelante da prilikom popisa kod izvršenika nisu pronađene pokretne stvari koje bi mogle biti predmetom izvršenja, niti gotov novac koji bi mogao biti zaplijenjen.

9. Općinski sud je rješenjima od 3. decembra 2013. i 6. juna 2014. godine obustavio izvršne postupke prvoapelanta i trećeapelanta, iz razloga što nisu odredili novi predmet i sredstvo izvršenja.

10. Općinski sud je rješenjem od 29. septembra 2015. godine prekinuo izvršni postupak drugoapelanta, iz razloga što je rješenjem Općinskog suda broj 32 0 St 244441 15 St od 4. septembra 2015. godine pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uslova za pokretanje stečajnog postupka nad izvršenikom.

11. Drugoapelant je 20. oktobra 2015. godine podnio Ustavnom sud apelaciju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud je na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4724/15 kojom je usvojio apelaciju drugoapelanta i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u predmetu broj 32 0 I 031497 14 I 2 (stari broj I-6291/02), koji je zbog pokretanja prethodnog postupka radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom izvršenika prekinut Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 031497 14 I 2 od 29. septembra 2015. godine, te naložio Vladi Tuzlanskog kantona da drugoapelantu isplati iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete.

12. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 St 244441 15 St od 5. novembra 2015. godine otvorio stečajni postupak nad izvršenikom.

13. Apelanti su prijavili predmetna potraživanja u stečajnu masu izvršenika prijavama od 26. maja 2016. i 30. maja 2016. godine.

14. Općinski sud je zaključio prvo ispitno i izvještajno ročište 18. februara 2016. godine.

15. Općinski sud je održao tri neuspješna ročišta za prodaju 18. oktobra 2017, 27. juna 2018. i 19. novembra 2018. godine.

16. Općinski sud je zakazao naknadno ispitno ročište za 30. maj 2019. godine.

Apelacioni navodi

17. Apelanti su iznijeli hronologiju predmetnih izvršnih postupaka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te istakli da je od donošenja prvostepene presude proteklo više od 16 godina a da još uvijek nisu naplatili svoja potraživanja, niti je poznato kada će ih namiriti. Smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih i stečajnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Takođe su istakli da je država dužna iz svojih sredstava isplatiti apelantima iznose dosuđene pravosnažnim presudama, s obzirom da je izvršenik u većinskom vlasništvu države, pri tom se pozivajući na stavove zauzete u odlukama Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu R. Kačapor i drugi protiv Srbije, presuda od 15. januara 2008. godine, Jovičić i drugi protiv Srbije, presuda od 13. januara 2015. godine, Rakić protiv Srbije, presuda od 28. aprila 2015. godine i Stoković i drugi protiv Srbije presuda od 8. marta 2016. godine. U konačnici, apelanti potražuju naknadu nematerijalne štete i to prvoapelant i trećeapelant u iznosu od po 5.000,00 KM, a drugoapelant u iznosu od 1.000,00 KM, te predlažu da Ustavni sud naloži Bosni i Hercegovini da im iz sopstvenih sredstava isplati iznose dosuđene pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tač. c), e) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. c), e) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

I.Dopustivost u odnosu na navode prvoapelanta i trećeapelanta u vezi sa izvršnim postupcima

19. Ustavni sud zapaža da prvoapelant i trećeapelant predmetnom apelacijom inter alia osporavaju i trajanje izvršnih postupaka u kojima je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 031509 02 I od 3. decembra 2013. godine, odnosno Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 040603 13 I 2 od 6. juna 2014. godine. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da iz apelacionih navoda prvoapelanta i trećeapelanta proizilazi da nisu izjavili prigovor protiv navedenih rješenja kojima su izvršni postupci obustavljeni, iz razloga što su izvršenikovi bankovni računi bili blokirani i nije imao pokretne niti nepokretne imovine na kojoj bi se izvršenje moglo sprovesti. Takođe, Ustavni sud primjećuje da su prvoapelant i trećeapelant prijavili potraživanja u stečajnom postupku, koji je otvoren nad izvršenikom, 30. maja 2016. godine, što vodi zaključku da su prije tog datuma zaprimili navedena rješenja Općinskog suda o obustavi izvršnih postupaka. S obzirom na to da je prvoapelant apelaciju Ustavnom sudu podnio 13. aprila 2017. godine, a drugoapelant 5. maja 2017. godine, proizlazi da su apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da su apelacije prvoapelanta i trećeapelanta u ovom dijelu podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su prvoapelant i trećeapelant primili navedena rješenja Općinskog suda o obustavi izvršnih postupaka.

II.Dopustivost u odnosu na navode drugoapelanta u vezi sa izvršnim postupkom

20. Ustavni sud zapaža da drugoapelant inter alia predmetnom apelacijom osporava i trajanje izvršnog postupka u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda broj 32 0 I 031497 14 I 2 od 29. septembra 2015. godine (o prekidu postupka). Imajući u vidu da predmetnom apelacijom drugoapelant pokreće isto pitanje koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

III.Dopustivost u odnosu na navode u vezi sa dužinom trajanja stečajnog postupka

21. Ustavni sud primjećuje da predmetne apelacije pokreću identično pitanje poštivanja standarda okončanja u razumnom roku stečajnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom, kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud podsjeća da je u odluci broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih nakon 10. maja 2017. godine) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Pored toga, Ustavni sud je zaključio da „zbog toga što nadležna javna vlast još nije pronašla adekvatan način da riješi ovaj očigledan problem na koji Ustavni sud godinama ukazuje, zatim zbog ograničene ustavne mogućnosti Ustavnog suda da odredi konkretne mjere ubrzanja u svakom konkretnom predmetu, ali i zbog stalnog povećanja broja apelacija koje se odnose na pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka, djelotvornost apelacije, kao pravnog lijeka koji je po ovom pitanju jedini dostupan apelantima, ozbiljno je dovedena u pitanje u smislu stvarnog i efikasnog okončanja sudskih postupaka, kako bi se suštinski ispunili zahtjevi suđenja u razumnom roku. Imajući sve ovo u vidu, Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije u vezi s pravom na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Europske konvencije“.

23. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede i određivanje naknade apelantima zbog kršenja ustavnih prava, već je naložio poduzimanje adekvatnih mjera s ciljem izvršenja ove odluke. Tako je zahtjev za poduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirao VSTV BiH, nadležnim vladama i predsjedniku suda pred kojim se postupci vode budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa, koji su ove mjere dužni izvršiti bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od prijema odluke Ustavnog suda.

24. Dakle, ove odluke Ustavnog suda se trebaju promatrati i shvatiti na način da su donesene po ugledu na ogledne/pilot presude koje donosi Europski sud za ljudska prava. Ustavni sud podsjeća na novo Pravilo 61. Poslovnika Europskog suda za ljudska prava iz 2011. godine, kojim su definirani ciljevi oglednog/pilot postupka: pomoći javnoj vlasti da riješi sistemske probleme, osigurati puno brže pojedincima otklanjanje posljedica kršenja prava i pomoći Europskom sudu da se djelotvornije i brže nosi sa svojim zaostacima, reducirajući broj sličnih slučajeva koje je potrebno detaljno ispitivati.

25. Navedene odluke Ustavnog suda su bile odgovor na stalan i neprekidan rast broja neriješenih predmeta ali i na rast broja predmeta u kojima se utvrđuju tzv. repetitivne povrede ustavnih prava u istovrsnim slučajevima, uzrokovane navedenim sistemskim problemom.

26. Cilj donošenja navedenih odluka Ustavnog suda je bio da umjesto da se ovakvi predmeti rješavaju na standardan način na individualnoj osnovi, pomoći stvaranju uvjeta u cijeloj Bosni i Hercegovini u svjetlu kojih će svi ti neriješeni ali i potencijalno novi istovrsni zahtjevi biti riješeni.

27. Dakle, u izvršenju navedenih odluka Ustavnog suda odgovorna vlast bi trebala obuhvatiti i sve ostale neriješene istovjetne zahtjeve ali i sve potencijalne buduće. Temeljna ideja je da se Ustavni sud oslobodi rješavanja svih tih istovjetnih neriješenih zahtjeva koji se prebacuju na odgovornu vlast i rješavaju pomoću sredstava koja će biti ustanovljena kao rezultat izvršenja odluka Ustavnog suda.

28. Ustavni sud je, razmatrajući posljednji Izvještaj o izvršenju odluka na sjednici održanoj 17. jula 2018. godine, konstatirao da su nadležni sudovi i organi u većini predmeta poduzeli radnje u skladu sa nalogom iz predmetnih odluka (nadležni sudovi u većini slučajeva okončali predmete, nadležne Vlade isplatile nematerijalnu štetu, poduzete druge radnje u cilju otklanjanja sistemskog kršenja prava na suđenje u razumnom roku). S tim u vezi, Vlada Federacije BiH je dopisom od 1. decembra 2017. godine obavijestila Ustavni sud o radnjama koje je poduzela u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je Vlada FBiH na sjednici od 13. jula 2017. godine razmatrala Informaciju o statusu izvršenja odluka Ustavnog suda i tom prilikom donijela Zaključak kojim je, između ostalog, zadužila federalna ministarstva da, u cilju izvršenja odluka Ustavnog suda iz kojih proizlaze obaveze izmjene zakonodavstva u određenoj oblasti, u okviru svojih nadležnosti hitno predlože izmjene zakona u skladu sa stavovima izraženim u odlukama. Dalje, iz dopisa Federalnog ministarstva pravde proizlazi da se provođenje predmetne odluke može razmatrati samo po pitanju normativnog aspekta uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek, kao i da treba zauzeti stav o načinu uvođenja prava na djelotvorni pravni lijek po pitanju dužine trajanja postupka pred sudom. Federalno ministarstvo pravde ističe da, pravo na djelotvoran pravni lijek podrazumijeva i nadoknadu štete koja bi se morala financirati iz budžeta onog nivoa vlasti iz kojeg se financira sud na koji se povreda odnosi (uglavnom kantonalni budžet) što za donošenje novog zakonskog rješenja predstavlja veliki problem, te smatra da je neophodno formirati Stručno radno tijelo koje bi zauzelo jedinstven stav u rješavanju ovog pitanja, obzirom na veliki broj subjekata koji su uključeni u izvršenje odluka Ustavnog suda. Također, VSTV BiH je dopisom od 14. decembra 2017. godine obavijestilo Ustavni sud o radnjama koje je poduzelo u skladu sa nalogom iz predmetne odluke. U dopisu je navedeno da je formirana radna grupa za izvršenje odluka Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na suđenje u razumnom koja ima zadatak da razmatra pitanje izvršenja odluka Ustavnog suda kojima je VSTV BiH naloženo poduzimanje mjera iz svoje nadležnosti, kao i predlaganje mjera Vijeću koje je potrebno poduzeti u cilju izvršenja naloga Ustavnog suda. Osim toga, u dopisu je navedeno da je VSTV BiH, u skladu sa navedenim planom, poslalo dopis predsjednicima sudova da prioritetno poštuju rokove Ustavnog suda u rješavanju predmeta u kojima je podnesena apelacija, te je istaknuto da će VSTV BiH kao i do sada nastaviti da kontinuirano prati rješavanje predmeta u sudovima prema njihovoj starosti, kao i implementaciju Akcionog plana za ubrzavanje sudskih postupaka i sprečavanje daljeg kršenja prava stranaka na rješavanje predmeta u razumnom roku. Prema izvještaju VSTV od 20. jula 2018. godine, u periodu od 1. januara do 30. juna 2018. godine sudovi u Bosni i Hercegovini su riješili 98.289 najstarijih predmeta, realizirajući tako, u prvih šest mjeseci ove godine, 60% predmeta predviđenih planom rješavanja za 2018. godinu. U tekućoj godini, planom je predviđeno da se riješi 164.823 najstarijih predmeta. U ovom izvještaju je također navedeno da Stalna komisija za efikasnost i kvalitetu sudova VSTV redovno vrši praćenje procesa rješavanja predmeta u okviru planova rješavanja predmeta. Svi sudovi u Bosni i Hercegovini imaju obavezu da sačine plan rješavanja predmeta u skladu sa odredbama Uputstva za izradu planova za rješavanje predmeta, koje je usvojeno na sjednici VSTV održanoj 21. i 22. januara 2015. godine. Zahvaljujući angažmanu VSTV i sudova, te podršci donatora, došlo je do smanjenja broja starih neriješenih predmeta, što je značajno doprinijelo povećanju efikasnosti sudova, a samim tim i pravosuđa u cjelini. Implementacija ove aktivnost je počela 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu financiranom iz sredstava IPA 2009 i IPA 2010 Europske unije, a nastavljena je u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa kojeg financiraju Kraljevina Norveška i Kraljevina Švedska. Od 2010. godine do danas sudovi su u okviru planova riješili 905.333 najstarija predmeta, što je, u velikoj mjeri, uticalo na smanjenje ukupnog broja neriješenih predmeta u sudovima. U saopćenju VSTV za javnost od 29. augusta 2018. godine, navedeno je da je u Bosni i Hercegovini potrebno 25% sudaca više nego što ih ima danas, a na osnovu kalkulacije potrebnog broja nosilaca pravosudne funkcije u sudovima radi postupanja u razumnom roku. Kalkulacija je izvedena na temelju Akcionog plana za provedbu odluka Ustavnog suda. Kalkulacija pokazuje da je za ažuran rad sudova, odnosno za rješavanje priliva predmeta potrebno 14 % više redovnih sudskih pozicija od ukupnog broja pozicija prema važećoj sistematizaciji, odnosno 25 % redovnih sudskih pozicija više od trenutne popunjenosti ovih pozicija u sudovima. Također, za brže smanjenje broja neriješenih predmeta tzv. zaostataka potrebna su i određena povećanja broja dodatnih sudaca. Rezultate kalkulacije VSTV je dostavio svim nadležnim ministarstvima pravde u Bosni i Hercegovini, kako bi se poduzele mjere sistemskog karaktera na stvaranju uvjeta za postupanje sudova u razumnom roku.

29. Ustavni sud podsjeća da je u proteklom periodu, putem svojih odluka donesenih u okviru apelacione nadležnosti, značajno uticao na to da se problem donošenja odluka redovnih sudova u razumnom roku općenito počne efikasnije rješavati i da u tom pravcu postoje relevantni pokazatelji napretka. Također, ekspeditivnije su okončani pojedinačni postupci pred redovnim sudovima u kojima je Ustavni sud razmatrao pitanje donošenja odluke u razumnom roku.

30. Međutim, činjenica je da je i nakon donošenja navedenih odluka i mjera poduzetih od strane navedenih subjekata Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem zahtjeva da ispituje nove konkretne istovrsne slučajeve (u 2018. godini je Ustavni sud primio preko 1700 novih ovakvih predmeta). To jasno ukazuje da poduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, pogotovo što nije uspostavljen djelotvoran pravni lijek na koji je Ustavni sud ukazao u svojim odlukama, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud ističe da svaka osoba unutar određene skupine u načelu je ovlaštena podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja osnovanih ali istovremeno pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada i Ustavnog suda i redovnih sudova. Naime, i pored donošenja i realiziranja planova rješavanja zaostalih predmeta od strane redovnih sudova, oni ostaju u obavezi prioritetno rješavati predmete u postupcima u kojima je Ustavni sud utvrdio kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Ovakva situacija redovnim sudovima otežava efikasnu realizaciju donesenih planova i generira nove predmete pred Ustavnim sudom. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba poduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih osoba, a ne samo podnositelja zahtjeva.

31. Ustavni sud naglašava kako je svjestan da je u okviru domaćeg pravnog sistema podnošenje apelacije u slučajevima dugotrajnosti sudskih postupaka trenutno jedini djelotvoran pravni lijek. Međutim, pravo na djelotvoran pravni lijek također odražava ključnu ulogu koju domaći pravosudni sistem ima u ustavnom sistemu i sistemu Europske konvencije kada se preventivne mjere pokažu neadekvatnim. U tom smislu, potrebno je naglasiti da Bosna i Hercegovina, osim obaveze da osigura postojanje djelotvornih pravnih lijekova u svjetlu prakse Ustavnog suda i Europskog suda, ima i opću obavezu da riješi probleme koji su u osnovi povreda utvrđenih u odlukama Ustavnog suda. Ponovna masovna pojava sličnih predmeta pred Ustavnim sudom, nakon što su odlukama tog suda (posebno navedenim pilot/načelnim odlukama), date indikacije u pogledu općih mjera koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegle buduće povrede, općenito ukazuje na propust da se na domaćem nivou uspostavi djelotvoran pravni lijek. Od ključne je važnosti da Bosna i Hercegovina izvršava odluke Ustavnog suda u cijelosti i u utvrđenom roku. U suprotnom, kada nije osiguran djelotvoran pravni lijek građani su sistematski primorani da se obraćaju Ustavnom sudu zbog pitanja koje bi se moralo prije svega rješavati pred drugim organima u okviru domaćeg pravosudnog sistema. Dakle, na ovaj način se slabi sistem zaštite ljudskih prava uspostavljen apelacionom nadležnosti Ustavnog suda, jer se ovaj sud opterećuje prekomjernim brojem apelacija, podnesenim zbog pitanja koje bi se moralo efikasno rješavati drugim odgovarajućim pravnim lijekom.

32. Ustavni sud je, 25. oktobra 2018. godine, dobio informaciju od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine o poduzetim koracima u cilju uspostave djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu u pogledu zaštite prava na pravično suđenje u razumnom roku. U ovoj informaciji je, između ostalog, navedeno da je to ministarstvo, cijeneći inicijativu VSTV i zaključak Vijeća ministara BiH, uputilo poziv nadležnim institucijama svih nivoa vlasti (VSTV, entitetska ministarstva pravde, Pravosudna komisija Brčko Distrikta BiH, Sud BiH, entitetski vrhovni sudovi, Apelacioni sud Brčko Distrikta BiH) da imenuju predstavnike za rad u radnoj skupini koja bi trebalo da izradi prijedlog zakonskih odredaba za sprječavanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Radna skupina je kompletirana i u oktobru mjesecu 2018. godine je doneseno rješenje o njenoj uspostavi. Ministarstvo je istaklo uvjerenje da će njen rad polučiti jasna i usuglašena zakonska rješenja koja će spriječiti pretjerano duge sudske postupke i nedostatak pravnog lijeka.

33. Za Ustavni sud je nesporno da kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kod zainteresiranih stranaka u postupku može za posljedicu imati i nastanak jednog vida nematerijalne štete, a time i potrebu kompenzacije takve štete odgovarajućom naknadom. Ustavni sud je u svojim Pravilima utvrdio da može odrediti naknadu nematerijalne štete samo u odlukama kojima usvaja apelacije. Međutim, Ustavni sud smatra da se prije svega, mora imati u vidu činjenica da su relevantni subjekti u svim segmentima javne vlasti napravili korake ka stvaranju uvjeta za postupanje redovnih sudova u razumnom roku ali da za efektivne rezultate tih mjera treba određeni vremenski period. Zatim, da nadležno tijelo VSTV redovno prati realizaciju planova za rješavanje predmeta od strane redovnih sudova i da redovni sudovi postupaju po tim planovima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da bi bilo nesvrsishodno da nastavi odlučivati u novim pojedinim predmetima ove vrste i nalagati redovnim sudovima žurno postupanje u tim predmetima jer bi to stvaralo njihovu obavezu da postupaju mimo navedenih planova rješavanja predmeta, generiralo nove postupke pred Ustavnim sudom i drugim sudovima, te općenito ne bi vodilo ka efektivnoj zaštiti ljudskih prava, odnosno otklanjanju posljedica njihovog kršenja.

34. Imajući sve navedeno u vidu, Ustavni sud smatra da je potrebno ostaviti dodatni rok od jedne godine svim navedenim subjektima za potpuno i efektivno izvršenje mjera sistemskog karaktera koje se poduzimaju i koje je još potrebno poduzeti. Do isteka ovog roka Ustavni sud neće pojedinačno odlučivati o apelacijama koje pokreću pitanje dugotrajnosti sudskih postupaka koji su u toku u Bosni i Hercegovini.

35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o pitanju o kojem je već odlučivao, dakle o apelacijama u kojima apelanti pokreću pitanje kršenja prava na donošenje odluka u razumnom roku u predmetima koji u vrijeme podnošenja apelacija nisu bili okončani pred redovnim sudovima, te da nema osnova za ponovno odlučivanje sve do isteka roka ostavljenog navedenim subjektima za poduzimanje naloženih mjera. Nakon isteka ovoga roka Ustavni sud će razmotriti izvršenje naloga iz svojih odluka (vidi odluka Ustavnog suda, broj AP 1356/17 od 6. novembra 2018. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).

IV.Dopustivost u odnosu na navode o nemogućnosti nemogućnosti realizacije potraživanja dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom

36. Ustavni sud primjećuje da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenih pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda. Naime, apelanti smatraju da je država dužna iz svojih sredstava isplatiti apelantima iznose dosuđene pravosnažnom presudom Općinskog suda, s obzirom da je izvršenik u većinskom vlasništvu države. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realizacije potraživanja iz radnog odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnom apelacijom, zauzeo stanovište: „U predmetnom slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo u pogledu ovih poduzeća. U tom smislu, aplikanti između ostalog navode da su vlasti o kojima je riječ zloupotrijebile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi tačku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnog vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnog lijeka koji nije očito uzaludan nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, u pogledu argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o dužini postupka (vidi tačke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni sud se nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovog slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti u skladu sa članom 35. stavovi 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, aplikacija broj 14738/16). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu pokrenuli postupak „podizanja korporativnog vela“, odnosno nisu, na osnovu odredaba člana 54. Zakona o parničnom postupku, podnijeli deklaratornu tužbu u parničnom postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima kako bi Vlada Tuzlanskog Kantona, kao većinski vlasnik izvršenika, bila odgovorna za izmirenje predmetnih potraživanja, Ustavni sud zaključuje da apelanti u konkretnom slučaju nisu iscrpili pravne lijekove moguće po zakonu, te su iz tog razloga predmetne apelacije nedopustive.

37. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tač. c), e) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, te ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1467/17 (I. H., I. O. i N. D.) | Sudska praksa | Aktio