Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1030/19 (Srpska demokratska stranka)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1030/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-1030/19, rješavajući apelaciju Srpske demokratske stranke, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Srpska demokratska stranka protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 031487 19 Iž od 15. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Srpska demokratska stranka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 8. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 031487 19 Iž od 15. januara 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH, utvrđeno je da je apelant odgovoran što je u 2016. godini prekršio odredbe Zakona o finansiranju političkih stranaka (na način pobliže naveden u dispozitivu prvostepene odluke), te mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u određenom iznosu.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa predmeta proizlazi da je Centralna izborna komisija BiH (u daljnjem tekstu: CIK BiH) na pravilan način utvrdila da je Služba za reviziju finansiranja političkih stranaka CIK BiH izvršila pregled godišnjeg finansijskog izvještaja apelanta za 2016. godinu i konačnim izvještajem od 3. septembra 2018. godine utvrdila da je apelant u 2016. godini kršio odredbe Zakona o finansiranju političkih stranaka. Sud BiH je dalje naveo da je CIK BiH (na osnovu nalaza revizije navedenih u izvještaju o reviziji uvidom u Program utroška finansijskih sredstava za 2016. godinu) utvrdio da je apelant finansijska sredstva u iznosu od 335.342,00 KM koristio u većem iznosu od utvrđenog Programom utroška sredstava. Pri tome, Sud BiH je ukazao da odredbom člana 4. stav 1. Zakona o finansiranju političkih stranaka nije limitirana vrijednost utrošenih sredstava, te naglasio da je vrijednost utrošenih sredstava ograničena apelantovim Programom na osnovu kojeg se planira utrošak sredstava i koji predstavlja parametar za utvrđivanje utroška sredstava. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da apelant (prema izvještaju revizije) u godišnjem finansijskom izvještaju, a ni u poslovnim knjigama nije evidentirao niti je iskazao korištenje poslovnog prostora u vlasništvu Općine Srebrenica bez plaćanja naknade (prekršaj iz člana 5. stav 4. navedenog zakona), što se (suprotno apelantovim navodima) smatra nenovčanom donacijom (član 5. stav 2. navedenog zakona), te podrazumijeva pružanje usluga ili davanje proizvoda političkoj stranci bez naplate. Sud BiH je naveo da se isto odnosi i na priloge (kotizacija u gotovini i gotovinske uplate sponzora) koji nisu uplaćeni na transakcijski račun, niti su poznati donatori (prekršaj iz člana 5. stav 4, člana 6. stav 2. i člana 8. stav 1. tačka e) navedenog zakona). Nadalje, Sud BiH je naveo da je CIK BiH utvrdo da je apelant primio prilog u određenom novčanom iznosu od pravnog lica koje je imalo sklopljen ugovor o javnoj nabavci radova s Općinom Teslić vrijednosti preko 10.000,00 KM, te naglasio da (suprotno apelantovim navodima) iz obavljene revizije i njenog izvještaja proizlazi da taj ugovor sadrži sve elemente na osnovu kojih je dat izvještaj revizije o prekršaju u tom dijelu. Sud BiH je naveo da iz naprijed iznesenog (a što proizlazi iz konačnog revizionog izvještaja) proizlazi da apelant u poslovnim knjigama nije evidentirao sve prihode, rashode i obaveze propisane zakonom, pa time nije ni vodio pravilno blagajničko poslovanje (prekraj iz čl. 11. stav l. i člana 12. stav l. navedenog zakona).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi, te navodi da Sud BiH nije odgovorio na sve apelantove navode. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženju odluke osporene predmenom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. U odnosu na apelantove navode da Sud BiH nije odgovorio na njegove žalbene navode, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, Sud BiH nije bio obavezan da iznese sve detalje i da odgovori na sve iznesene žalbene navode, nego je bio dužan da odgovori na relevantne navode, te svoju odluku obrazloži tako što će navesti jasne i razumljive razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević