Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3758/17 ("Live" d.o.o. Izola)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3758/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-3758/17, rješavajući apelaciju "Live" d.o.o. Izola, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Live" d.o.o. Izola podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 087056 17 Rev od 10. augusta 2017. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. "Live" d.o.o. Izola (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar advokat iz Banjaluke, podnio je 8. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 087056 17 Rev od 10. augusta 2017. godine kojim je odbačena apelantova revizija protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 23. marta 2017. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 7. septembra 2017. godine, odlučujući o apelaciji broj AP-1099/17 podnesenoj 23. marta 2017. godine, donio Odluku o dopustivosti AP-1099/17 kojom je apelaciju podnesenu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine odbacio zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci Ustavni sud je konstatirao "da se u predmetnom postupku osporenom presudom odlučivalo o tome da li su ništave odluke tuženog koje se tiču upravljanja društvom, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama.“
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 087056 17 Rev od 10. augusta 2017. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 087056 16 Pž od 24. novembra 2016. godine, budući da je označena vrijednost spora (11.000,00 KM) manja od zakonom propisanog iznosa od 50.000 KM (član 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu: ZPP). Osim toga, Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da se apelant pozvao i na odredbu člana 237. stav.3. tačka 2 ZPP, ali da reviziju nije sačinio u skladu sa stavom 4. istog člana, jer nisu izloženi razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je odlučivanje po reviziji važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni niti je riječ o pitanju o kome postoji različita praksa drugostepenih sudova.
4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
6. Ustavni sud zapaža da iz predmeta spisa proizilazi da apelant u predmetnoj apelaciji pokreće suštinski ista pitanja koja su bila predmet njegove ranije podnesene apelacije (AP-1099/17), o kojoj je Ustavni sud već donio odluku kojom je odbacio apelantovu apelaciju zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u navedenoj odluci konstatirao "da se u predmetnom postupku osporenom presudom odlučivalo o tome da li su ništave odluke tuženog koje se tiču upravljanja društvom, dok se, dakle, nije odlučivalo o bilo kakvim apelantovim građanskim pravima ili obavezama. Nadalje, u okviru navedenog postupka rješenjem Vrhovnog suda, iz procesnih razloga, odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević