Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7693/18 (S. D. i „Komos“ d.d. Mostar u stečaju)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-7693/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-7693/18, rješavajući apelacije Sabire Dervišević i „Komos“ d.d. Mostar u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sabira Dervišević protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 O 002118 18 Gž od 31.
oktobra 2018. godine;
„Komos“ d.d. Mostar u stečaju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 V 187971 18 Gž od 12. decembra 2018.
godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-7693/18
1. Sabira Dervišević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Amer Ramić, advokat iz Brčkog, podnijela je 26. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 97 0 O 002118 18 Gž od 31. oktobra 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj O-355/69 od 11. oktobra 2018. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj O-355/69 od 11. oktobra 2018. godine odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba protiv Rješenja o nasljeđivanju Opštinskog suda u Brčkom (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj O-355/69 od 12. juna 1970. godine.
3. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv navedenog rješenja, Apelacioni sud je Rješenjem broj 97 0 O 002118 18 Gž od 31. oktobra 2018. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je prvostepenim rješenjem pravilno utvrđeno da je prema stanju upisnika ostavinskih predmeta tog suda Rješenje o nasljeđivanju broj O-355/69 od 12. juna 1970. godine postalo pravosnažno sa danom 30. jun 1970. godine, te je Opštinski sud 8. jula 1970. godine donio naredbu za izvršenje navedenog rješenja o nasljeđivanju. U dijelu koji se odnosi na žalbene navode apelantice da „nikada nije primila rješenje o nasljeđivanju“, Apelacioni sud je ukazao na to da kada u službenoj evidenciji Opštinskog suda stoji da je rješenje o nasljeđivanju pravosnažno sa danom 30. jun 1970. godine, a dostavnica (kao dokaz o uručenju rješenja) je iz spisa predmeta izlučena u skladu sa Zakonom o arhivskoj građi i arhivskoj službi i Uputstvom o postupku odabiranja arhivske građe iz registraturnog materijala, onda je i po ocjeni tog suda žalba neblagovremena. Apelacioni sud je zaključio da, budući da je apelantica žalbu protiv navedenog rješenja podnijela 14. maja 2018. godine, dakle „nakon 48 godina od dana pravosnažnosti rješenja o nasljeđivanju“, u smislu člana 322. u vezi sa članom 345. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i u vezi sa članom 2. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, žalba je pravilno odbačena kao neblagovremena.
4. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 183. stav (2) Zakona o nasljeđivanju Federativne Narodne Republike Jugoslavije („Službeni list FNRJ“ broj 20/55), u propisanom roku od 15 dana od dostavljanja podnese žalbu nadležnom sudu protiv rješenja o nasljeđivanju broj O-355/69 od 12. juna 1970. godine.
2. AP-661/19
5. „Komos“ d.d. Mostar u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nevenka Oručević advokat iz Mostara, podnio je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 V 187971 18 Gž od 12. decembra 2018. godine.
6. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 V 187971 17 V od 27. aprila 2018. godine kojim je odbačen kao neblagovremen prijedlog apelanta za određivanje i isplatu naknade za preuzeto građevinsko zemljište, Kantonalni sud je rješenjem broj 58 0 V 187971 18 Gž od 12. decembra 2018. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju, po pitanju naknade za izuzeto građevinsko zemljište u društvenoj svojini, primjenjuje Zakon o eksproprijaciji čijim članom 70. stav (1) je propisano da će se „odredbe ovog zakona u pogledu određivanja naknade za eksproprisane nekretnine primjenjivati i u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona, ako naknada nije isplaćena, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade“. Stavom (3) navedenog člana je propisano da „raniji vlasnik ima pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade u smislu stava (1) u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu zakona“. Kantonalni sud je zaključio da je, imajući u vidu da je Zakon o eksproprijaciji stupio na snagu 9. oktobra 2007. godine, a apelant je prijedlog za određivanje naknade sudu podnio 12. aprila 2017. godine, prijedlog apelanta podnesen nakon proteka prekluzivnog roka od godinu dana..
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 70. stav (3) Zakona o eksproprijaciji („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 70/07, 36/10, 25/12, 8/15 - O.U.S. i 34/16) blagovremeno podnese prijedlog za određivanje i isplatu naknade za preuzeto građevinsko zemljište.
Spajanje predmeta
8. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-7693/187.
Apelacioni navodi
9. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
12. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević