Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1057/19 (B. Ć.)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Povreda
- Član 2. EK i član II/3.a) Ustava BiH (Pravo na život)
- Član 2. EK – pravo na život
- Pozitivna obaveza države da zaštiti život
- Istraga
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1057/19
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1057/19, rješavajući apelaciju Branka Ćorde, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Branka Ćorde.
Utvrđuje se povreda prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku koji je okončan naredbom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci o obustavi istrage broj KTN 2694/04 od 6. marta 2019. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Branku Ćordi u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu Branku Ćordi plati i zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Branko Ćorda (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, čije je boravište u Vankuveru (Kanada), podnio je 2. marta 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedjelotvornosti istrage u predmetu Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) broj KTN 2694/04.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva je zatraženo 14. marta 2019. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 29. marta 2019. godine je zatražen na uvid cio spis broj KTN 2694/04.
3. Tužilaštvo je dostavilo odgovor na apelaciju 20. marta 2019. godine a kompletan spis broj KTN 2694/04 je dostavljen na uvid 4. aprila 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je brat Neđe Ćorde, koji je ubijen noću 28/29. decembra 1993. godine u Banjaluci.
6. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske - Centar javne bezbjednosti Banjaluka (u daljnjem tekstu: CJB) je Osnovnom tužilaštvu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovno tužilaštvo) podnijelo krivičnu prijavu protiv nepoznatog izvršioca krivičnog djela ubistvo broj KU-22/94 od 23. februara 1994. godine u kojoj je opisano djelo ubistva nepoznatog počinioca na štetu Neđe Ćorde, te ukazano da preduzetim mjerama i radnjama nije identifikovan počinilac krivičnog djela. Osnovnom tužilaštvu je uz prijavu dostavljen zapisnik o uviđaju i službene zabilješke o obavljenim informativnim razgovorima sa Stojkom i Snježanom Ćorda (ocem i suprugom ubijenog).
7. Osnovno tužilaštvo je 6. aprila 1994. godine vratilo CJB pomenutu krivičnu prijavu sa zahtjevom broj KTH 89/94 da Sektor za suzbijanje kriminaliteta pri CJB i dalje radi na otkrivanju počinioca krivičnog djela. CJB je potvrdio prijem zahtjeva i 9. augusta 1994. godine obavijestio Osnovno tužilaštvo da je u toku rad na predmetu.
8. Osnovno tužilaštvo je spis koji mu je u međuvremenu vraćen na postupanje proslijedilo Tužilaštvu 26. maja 2000. godine s napomenom da iz krivične prijave broj KU 22/94 od 23. februara 1994. godine proizlazi da se ne radi o djelu iz nadležnosti Osnovnog tužilaštva.
9. Tužilaštvo je potvrdilo prijem spisa 12. juna 2000. godine. Zatim su požurnicom od 10. septembra 2001. godine od CJB zatraženi podaci o saslušanju osoba koje su imale bilo kakva saznanja o predmetnom događaju.
10. Dopisom od 19. oktobra 2001. godine CJB je obavijestio Tužilaštvo da su, pored oca i supruge ubijenog, obavljeni informativni razgovori sa još 12 lica o čemu su sačinjene službene zabilješke koje su kao prilog dostavljene Tužilaštvu. Službene zabilješke su, kako proizlazi, sačinjene u periodu januar - mart 1994, februar 1995, juli 1998. i februar 1999. godine.
11. CJB je dopisom od 13. septembra 2002. godine obavijestio Tužilaštvo da i dalje radi na rasvjetljavanju krivičnog djela i da će o rezultatu do kojeg dođe blagovremeno obavijestiti Tužilaštvo. Dopis istog sadržaja je uslijedio i u februaru 2003. godine, nakon prijema požurnice Tužilaštva da se nastavi rad na predmetu.
12. Naredbom od 2. novembra 2006. godine je određeno dovođenje svjedoka iz Kazneno-popravnog zavoda koji je saslušan u prostorijama Tužilaštva 6. novembra 2006. godine o čemu je sačinjen zapisnik.
13. U Tužilaštvu su 17. oktobra 2008. godine saslušani svjedoci Stojko Ćorda i Snježana Ćorda na okolnost saznanja o smrti sina, odnosno supruga, o čemu su sačinjeni zapisnici. Zatim je od CJB zatraženo 22. decembra 2008. godine da se ponovo pozovu i saslušaju svjedoci, ukupno njih šest, koji su već ranije bili saslušani na okolnosti koje su im poznate u vezi sa ubistvom Neđe Ćorde, te da se nakon saslušanja tih lica zapisnici dostave Tužilaštvu. Također je zatražen zapisnik o obdukciji leša koju je izvršio dr. Željko Karan.
14. CJB je, postupajući po zahtjevu Tužilaštva, 15. aprila 2009. godine dostavio traženu dokumentaciju - izjave svjedoka uzete na okolnosti iz zahtjeva i službenu zabilješku od 14. aprila 2009. godine sačinjenu povodom kontakta sa specijalistom, dr. Željkom Karanom.
15. Apelant je dopisom od 26. juna 2009. godine od glavnog tužioca Tužilaštva zahtijevao da se predmet riješi i da se otkrije počinilac krivičnog djela ubistva njegovog brata. Dopis istog sadržaja apelant je uputio predsjedniku Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koji je dopis proslijedio predsjedniku Okružnog suda u Banjaluci a predsjednik dalje Tužilaštvu, ocjenjujući sadržaj pisma i nadležnost Tužilaštva u konkretnoj krivičnopravnoj stvari.
16. Tužilaštvo je 8. decembra 2009. godine od CJB zatražilo foto-dokumentaciju vezanu za uviđaj Kri 498/93 od 29. decembra 1993. godine i zapisnik o vanjskom pregledu leša.
17. CJB je 28. januara 2010. godine Tužilaštvu dostavilo traženu foto-dokumentaciju a u pogledu zapisnika o vanjskom pregledu leša je dostavljena službena zabilješka sačinjena 21. decembra 2009. godine povodom informativnog razgovora sa dr. Željkom Karanom iz kog proizlazi da će traženi zapisnik o obdukciji dostaviti JU Zavod za sudsku medicinu po završetku novogodišnjih praznika.
18. Tužilaštvo je od JU Zavod za sudsku medicinu (dr. Željka Karana) 22. aprila 2010. godine zatražilo zapisnik o izvršenom vanjskom pregledu i obdukciji, jer iz zapisnika o uviđaju proizlazi da je dr. Željko Karan izlazio na lice mjesta. Dopis istog sadržaja je ponovljen i upućen JU Zavod za sudsku medicinu 27. juna 2012. godine.
19. Apelant je dopisom od 18. marta 2014. godine od MUP-a RS (načelnik Mladen Marić) zahtijevao pomoć u rasvjetljavanju ubistva njegovog brata. Apelant je dopise istog sadržaja uputio 4. augusta 2014. godine Vladi RS (ministru Radoslavu Jovičiću), Policiji MUP-a RS (direktoru Gojku Vasiću) i Tužilaštvu (glavnom tužiocu).
20. Tužilaštvo je donijelo naredbu o sprovođenju istrage broj KTN 2694/04 od 29. augusta 2014. godine protiv N.N. lica zbog osnova sumnje da je „…noću 28/29.12.1993. godine nepoznati izvršilac ili više njih u Banjaluci u Ulici rakovičkih rudara b.b. u namjeri da liši života oštećenog Ćorda Neđu ispalio jedan metak iz pištolja nepoznatog broja i kalibra oštećenom u potiljak, te je isti na licu mjesta od zadobijenih povreda preminuo, te je time učinjeno krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona RS - posebni dio“. U obrazloženju ove naredbe je iznesena hronologija postupka, te je, s obzirom na sadržaj apelantovog podneska, istaknuta hitna potreba da se pribave i dostave podaci vezani za zapisnik o obdukciji i vanjskom pregledu leša koje je obavio dr. Željko Karan a prema zapisniku o uviđaju od 29. decembra 1993. godine, da se hitno pribave podaci o pronađenom zrnu ispaljenom iz oružja kojim je lišen života Neđo Ćorda, da se pribave podaci kome je zrno bilo dostavljeno i ko je bio nadležan u postupanju sa predmetnim dokazom, te podaci o tome gdje se ovaj dokaz nalazi. Također je navedeno da u predmetu još uvijek nije otkriven počinilac krivičnog djela ubistvo, te da je stoga potrebno ponovo saslušati lica za koja ima indicija da su učinila ovo krivično djelo. U naredbi je na kraju konstatovano da relativna zastara u krivičnom predmetu nastupa 29. decembra 2018. godine.
21. Naredba o sprovođenju istrage je dostavljena isti dan CJB Banjaluka i JU Zavod za sudsku medicinu RS (n/r dr. Željka Karana).
22. CJB je, postupajući po aktu Tužilaštva, saslušao u svojstvu svjedoka lica predložena u naredbi, te je izvršeno i poligrafsko ispitivanje svjedoka uz napomenu da je 12. septembra 2014. godine JU Zavod za sudsku medicinu upućen zahtjev za dostavu zapisnika o izvršenoj obdukciji, koji nije dostavljen ni do 4. novembra 2014. godine, kada je predmet kompletiran i dostavljen Tužilaštvu na daljnje postupanje. Posebno je naglašeno da CJB nije u mogućnosti saznati gdje se nalazi zrno kojim je Neđo Ćorda lišen života.
23. Apelant je dopisima od 29. decembra 2014. godine upućenim Tužilaštvu, MUP-u i CJB zahtijevao obavještenje o tome gdje je deponovano zrno koje je prilikom obdukcije izvađeno iz glave njegovog brata, da li je dato na vještačenje i kakvi su nalazi vještačenja.
24. Tužilaštvo je, zatim, 9. februara 2015. godine CJB podnijelo zahtjev za preduzimanje daljnjih istražnih radnji u predmetu ubistva Neđe Ćorde.
25. CJB je dopisom od 3. augusta 2015. godine obavijestio apelanta o radnjama koje su do tada poduzete koje, kako je navedeno, nisu dovele do pomaka u istrazi zbog čega će rad na konkretnom rasvjetljavanju navedenog krivičnog djela biti nastavljen u narednom periodu u saradnji sa nadležnim tužiocem.
26. CJB je, postupajući po zahtjevu Tužilaštva za poduzimanje daljnjih istražnih radnji, saslušao svjedoke, i to: dr. Željka Karana, Ranka Đukarića i izvršio suočavanje Miodraga Malića i Snježane Ćorde, te je zapisnike o saslušanju navedenih svjedoka dostavio Tužilaštvu 3. aprila 2015. godine.
27. JU Zavod za sudsku medicinu (dr. Željko Karan) je 8. jula 2015. godine pismom obavijestila apelanta o određenim informacijama vezanim za ubistvo njegovog brata.
28. Apelant se dopisom od 1. augusta 2015. godine obratio MUP-u RS (ministru Draganu Lukaču) za pomoć u rasvjetljavanju ubistva njegovog brata.
29. Apelant je uputio Tužilaštvu dopis 21. decembra 2015. godine ukazujući na svoje sumnje u prikrivanju krivičnog djela, nakon čega je glavni tužilac Tužilaštva naredbom od 20. aprila 2016. godine predmetnim spisom zadužio drugu tužiteljicu, jer je prethodna raspoređena na druge poslove.
30. Po zaduženju predmeta postupajuća tužiteljica je 13. maja i 25. maja 2016. godine poduzela određene aktivnosti zahtijevajući od CJB informacije i podatke u smislu sravnjivanja do tada prikupljenih dokaza.
31. CJB je dopisom od 6. jula 2016. godine obavijestio postupajuću tužiteljicu Tužilaštva o poduzetim radnjama, te je u prilogu dostavljena kopija knjige uviđaja iz koje je vidljivo koji policijski službenici su vršili uviđaj povodom pronalaska tijela Neđe Ćorde, kopija potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (pištolja) od Branislava Lužije pri čemu podaci o vlasništvu pištolja nisu dostupni, jer nikad nije registrovan, da uvidom u raspoložive evidencije iz spornog perioda nije bilo moguće utvrditi ko je od policijskih službenika prisustvovao obdukciji beživotnog tijela, te ko je preuzeo zrno izvađeno prilikom obdukcije leša Neđe Ćorde, niti da raspolažu podacima o daljem postupku s pištoljem oduzetim od Branislava Lužije.
32. Tužilaštvu je 7. oktobra 2016. godine, putem Ministarstva pravde RS, dostavljena apelantova predstavka (pritužba) iz Kabineta predsjednika Vlade RS u kojoj se žalio na rad Tužilaštva. Od Tužilaštva je stoga zatraženo da izvrši provjeru navoda iz predstavke i da o tome hitno obavijesti navedeno ministarstvo. Predstavka istog sadržaja je dostavljena i na adresu Republičkog javnog tužilaštva koje je, također, tim povodom od Tužilaštva zatražilo odgovor o preduzetim radnjama.
33. Tužilaštvo je 18. oktobra 2016. godine dostavilo Ministarstvu pravde odgovor na predstavku u kojoj je iznesena hronologija postupanja u konkretnom predmetu povodom istrage protiv nepoznatog počinioca.
34. Republičko javno tužilaštvo je, postupajući po podnesku upućenom putem elektronske pošte 7. novembra 2016. godine, od Tužilaštva zatražilo podatke povodom istražnog postupka protiv nepoznatog počinioca broj KTN 2694/04.
35. Tužilaštvo je, zatim, 29. novembra 2016. godine od JU Zavod za sudsku medicinu ponovno zatražilo zapisnik o izvršenoj obdukciji sa foto-dokumentacijom. Potom su 7. decembra 2016. godine pozvani svjedoci, ukupno njih pet, radi saslušanja na okolnosti krivičnog djela povodom kog se vodi istraga, a zapisnici o njihovom saslušanju sačinjeni su 28. decembra 2016. godine i 10. januara 2017. godine.
36. Tužilaštvo je dopisom od 6. marta 2017. godine kod JU Zavod za sudsku medicinu urgiralo da se dostavi zapisnik o uviđaju i zapisnik o izvršenoj obdukciji sa foto-dokumentacijom.
37. Dopis istog sadržaja uz naznaku hitnosti i ponovne urgencije upućen je JU Zavod za sudsku medicinu 29. maja 2018. godine.
38. Apelant je ponovo dopisom od 3. septembra 2018. godine urgirao na ubrzanju istrage i otkrivanju počinioca djela.
39. Tužilaštvo je, na osnovu člana 43. stav 2. tačka d) i člana 232. stav 1. tačka g) Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP), donijelo naredbu o obustavi istrage broj KTN 2694/04 od 6. marta 2019. godine kojom je obustavljena istraga povodom ubistva Neđe Ćorde protiv nepoznatog počinioca, jer je nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja. U obrazloženju je navedeno da je Tužilaštvo zaprimilo prijavu CJB broj KU 22/94 od 23. februara 1994. godine protiv nepoznatog počinioca zbog krivičnog djela ubistvo, da su tokom istrage preduzete brojne istražne radnje, saslušani mnogobrojni svjedoci i izvršena poligrafska ispitivanja, ali da je počinilac krivičnog djela ostao nepoznat. Zatim su navedene relevantne odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) koji je važio u vrijeme izvršenja djela (član 36) prema kojem je za krivično djelo ubistvo propisana kazna zatvora najmanje 10 godina ili smrtna kazna, dok je odredbom člana 95. stav 1. tačka 1. KZRS - Opšti dio propisano da se krivično gonjenje ne može poduzeti kad protekne 25 godina od izvršenja krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći smrtna kazna ili zatvor od 20 godina. Dalje je navedeno da je članom 4. KZRS - Opšti dio predviđeno da, ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon jednom ili više puta, primijeniće se onaj zakon koji je najblaži za učinioca. U tom pravcu je konstatovano da se KZRS, počev od izvršenja krivičnog djela, više puta mijenjao i da je najblaži za učinioca upravo zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, a to je KZRS - Opšti dio s obzirom na to da predviđa najkraće rokove zastare. Imajući to u vidu i činjenicu da je predmetno krivično djelo učinjeno 28/29. decembra 1993. godine, Tužilaštvo je utvrdilo da je u konkretnom slučaju nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja 30. decembra 2018. godine.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
40. Apelant je istakao da apelaciju podnosi zbog toga što ubistvo njegovog brata Neđe Ćorde nikad nije rasvijetljeno i nije pronađen počinilac krivičnog djela ubistvo, jer CJB i Tužilaštvo nikada nisu proveli istragu na pravi način. Po apelantovom mišljenju, CJB i Tužilaštvo su niz godina skrivali ključne dokaze, odnosno nisu poduzeli nikakve mjere i radnje kako bi se počinilac krivičnog djela ubistvo njegovog brata otkrio. U tom pravcu apelant je pojasnio da je njegov brat po povratku s borbene linije ubijen u blizini svoje kuće, da je potom izvršena obdukcija i pregled leša, da je tom prilikom iz tijela njegovog brata (glave) nesporno izvađeno zrno (metak) koji je pet godina nakon toga nestao pri čemu niko od odgovornih osoba i institucija, prije svega Tužilaštvo, ne zna gdje je navedeni dokaz deponovan i da li je ikad dat na vještačenje. Istakao je da je putem mnogobrojnih nadležnih institucija podnošenjem predstavki pokušao uticati da se predmet riješi i pronađe počinilac djela, ali da u tome nije uspio ni po proteku 25 godina od počinjenja krivičnog djela. Ukazao je da je konkretni predmet, iako ih ima još, najstariji neriješeni predmet ubistva u Tužilaštvu i da, pored svih svojih urgencija, za 25 godina nije urađeno ništa kako bi se počinilac krivičnog djela otkrio, već se, po njegovoj ocjeni, na predmetu radilo veoma površno kako bi se ispunio mjesečni ili godišnji plan. Pozivani su isti svjedoci i po nekoliko puta, vršena poligrafska ispitivanja, ali nikada Tužilaštvo nije dobilo podatak, niti je poduzelo radnje i mjere s ciljem pronalaska ključnog dokaza – metka izvađenog iz glave njegovog brata pri obdukciji, niti su ikada pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka po završenoj obdukciji koji se najvjerovatnije nalazi u JU Zavod za sudsku medicinu. Smatra da je kompletna istraga bila neefikasna i da kao bliski srodnik brat ubijenog Neđe Ćorde trpi posljedice koje se ogledaju u duševnoj boli uzrokovanoj nemogućnošću da sazna istinu povodom ubistva svog brata, čime mu je, kako proizlazi iz apelacije, iako to nije eksplicite navedeno, povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
II.Odgovor na apelaciju
41. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da je Osnovno tužilaštvo zaprimilo krivičnu prijavu 1994. godine protiv nepoznatog počinioca radi krivičnog djela ubistvo oštećenog Neđe Ćorde, da su tokom istrage poduzimane brojne istražne radnje, saslušavani svjedoci, vršena poligrafska ispitivanja i druge radnje, ali da je počinilac ostao nepoznat. Glavni tužilac je, kako je dalje navedeno, u nekoliko navrata primao na razgovor apelanta i upoznavao ga s predmetom, te su prihvatani apelantovi prijedlozi u pogledu saslušanja nekih osoba za koje je on iskazao indicije da su mogli biti osumnjičeni u izvršenju djela, ili su mogli o tome imati saznanja, ali da počinilac nije otkriven. Tužilaštvo je, kako je dalje obrazloženo, 6. marta 2019. godine donijelo naredbu o obustavi istrage protiv nepoznatog počinioca, jer je nastupila relativna zastara krivičnog gonjenja. V.Relevantni propisi
42. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Prava i dužnosti tužioca Član 43.
(2)Tužilac ima pravo i dužnost da:
[…]
d) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu sa ovim zakonom, Obustava istrage Član 232.
(1) Tužilac će naredbom obustaviti istragu ukoliko se ustanovi da:
[…]
g) je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarjelošću ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje.
VI.Dopustivost
43. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
44. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
45. Prema mišljenju Ustavnog suda, iz navoda apelacije proizlazi da apelant pokreće pitanje (ne)djelotvornosti istrage. Naime, navodi apelacije se svode na apelantovu tvrdnju da CJB i Tužilaštvo nisu proveli konkretnu istragu na pravi način i s ciljem da se otkrije počinilac krivičnog djela ubistva njegovog brata, već da su, suprotno tome, površnim radom na predmetu doprinijeli da određeni ključni dokazi nestanu (metak izvađen pri obdukciji), odnosno da neke dokaze koji su dostupni nikad ne pribave, između ostalog zapisnik o vanjskom pregledu i obdukciji koji se nalazi u JU Zavod za sudsku medicinu.
46. Shodno navedenom, Ustavni sud konstatuje da apelant predmetnom apelacijom, zapravo, ne osporava meritornu odluku - presudu bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini, koja bi, u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, mogla biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom, pa se postavlja pitanje dopustivosti predmetne apelacije.
47. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini
48. S obzirom na to Ustavni sud, slijedeći svoju dosadašnju praksu u predmetima koji su pokretali slična pitanja u kontekstu kršenja prava koja su zaštićena članom II/3.a) i b) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 2. i 3. Evropske konvencije, a u kontekstu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, smatra da u konkretnom slučaju postoji njegova nadležnost (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3950/16 od 15. februara 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
49. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
50. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije zbog propusta CJB i Tužilaštva da provedu efikasnu i djelotvornu istragu povodom ubistva njegovog brata.
51. Član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
3. Katalog prava Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
a) Pravo na život.
52. Član 2. Evropske konvencije glasi:
Pravo na život svakog čovjeka zaštićeno je zakonom. Niko neće namjerno biti lišen života, osim izvršenjem smrtne kazne po presudi suda kojom je proglašen krivim za krivično djelo za koje je ova kazna propisana zakonom.
53. Ustavni sud podsjeća na to da član 2. Evropske konvencije predstavlja jednu od osnovnih vrijednosti demokratskih društava. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, „prva rečenica člana 2. stav 1. nalaže državi ne samo da ne uzrokuje smrt na namjeran ili nezakonit način nego i da poduzme mjere neophodne za zaštitu života osoba u okviru svoje jurisdikcije“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu: Evropski sud, I.C.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 9. juna 1998. godine, stav 36). S ciljem djelotvornog osiguranja uživanja prava koje garantuju čl. 2-4. Evropske konvencije, sudska praksa Evropskog suda je usaglasila proceduralne zahtjeve, a najčešći je zahtjev za provođenje istrage kao dijela šire obaveze uspostavljanja djelotvornog sudskog sistema. Nametanje ovakve obaveze ima cilj da omogući gonjenje ili pokretanje sudskih postupaka koji su naloženi u slučaju kršenja Evropske konvencije. Međutim, to ne znači da ova obaveza važi samo za slučajeve kada se događaji mogu pripisati državnim vlastima već se ona primjenjuje i u slučajevima kada se smatra da povreda prava iz čl. 2. ili 3. Evropske konvencije potječe od pojedinca (vidi, Evropski sud, M.C. protiv Bugarske, presuda od 4. decembra 2003. godine, stav 151). Cilj ove istrage je osiguranje djelotvorne zaštite prema odredbama domaćeg zakona i „u onim slučajevima u kojima su upleteni državni organi, predviđanje njihove odgovornosti“ za činjenice koje su u njihovoj nadležnosti (vidi, Evropski sud, Mastromatteo protiv Italije, presuda od 24. oktobra 2002. godine, stav 89, i Nachova i dr. protiv Bugarske, presuda od 26. februara 2004. godine, stav 110).
54. Evropski sud je naglasio da član 2. Evropske konvencije postavlja zahtjev prema kojem su nadležna tijela u slučaju nasilne smrti dužna provesti službenu djelotvornu istragu čija forma i sadržaji zavise od okolnosti konkretnog slučaja. Prema stavu Evropskog suda, da bi se istraga mogla smatrati djelotvornom u smislu člana 2. Evropske konvencije, mora prvenstveno biti „odgovarajuća“, odnosno tokom istrage moraju biti utvrđene sve relevantne činjenice, te kada je to moguće, istraga mora dovesti do identifikacije počinilaca i njihovog kažnjavanja. Nadalje, nadležne vlasti moraju poduzeti sve razumne mjere putem kojih će pribaviti i osigurati dokaze u predmetnom slučaju. Zaključci istrage moraju biti utemeljeni na nezavisnoj, objektivnoj i temeljnoj analizi predmeta. Nadležna tijela koja provode istragu moraju biti nezavisna od ostalih osoba koje bi mogle, na bilo koji način, biti povezane sa predmetom, i to ne samo u hijerarhijskom nego i u praktičnom smislu. Istraga mora biti provedena ažurno i pravovremeno. Istraga mora biti dostupna porodici žrtve u onoj mjeri u kojoj je potrebno za zaštitu njihovih prava. Štaviše, u određenim okolnostima istraga mora biti podvrgnuta i „oku javnosti“. Stoga će Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta, a polazeći od apelantovih navoda ispitati da li su zadovoljeni standardi iz istrage, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja.
55. U tom smislu Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelant suštinski problematizuje neažurnost, neaktivnost i nesveobuhvatnost (površnost) Tužilaštva i CJB, ukazujući na veoma dug period provođenja radnji, često i njihovog ponavljanja (saslušanjem svjedoka) i zanemarivanjem neophodnih koje, u konačnici, ni protekom 25 godina nisu rezultirale identifikacijom počinioca, već obustavom postupka, što je, po njegovom mišljenju, nedopustivo. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelantov brat ubijen 28/29. decembra 1993. godine, da je potom sačinjena krivična prijava protiv nepoznatog počinioca zbog krivičnog djela ubistvo 23. februara 1994. godine i dostavljena Osnovnom tužilaštvu, koje je nakon šest godina (u maju 2000. godine) krivičnu prijavu i dokumentaciju proslijedilo nadležnom tužilaštvu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da period od 23 godine i nepuna tri mjeseca ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda, računajući od 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu (mutatis mutandis, Evropski sud, M. i drugi protiv Hrvatske, presuda od 2. maja 2017. godine, stav 56). Od togvremena, kao i prethodnu fazu, istragu pred Tužilaštvom su obilježili dugi periodi neaktivnosti, jer se tek od juna 2009. godine, zbog apelantovih urgencija i zahtjeva da dobije informacije o predmetu, eventualno i počiniocu, na konkretnom predmetu počelo nešto aktivnije raditi podnošenjem zahtjeva CJB za dostavu određenih podataka i dokaza, te sumiranjem prikupljenih dokaza. Međutim, kvalitet tih radnji je doveden u pitanje, jer, kako proizlazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, u periodu od pet godina su ponovo saslušavani već ranije saslušani svjedoci i izvršeno poligrafsko ispitivanje, a nije poduzeta niti jedna razumna mjera u pribavljanju zapisnika o vanjskom pregledu leša i obdukciji. Naime, zahtjev za dostavu pomenutog dokaza i periodično slanje požurnica i urgencija koje je, u konačnici, ostalo bez rezultata (jer JU Zavod za sudsku medicinu nikada nije odgovorila na zahtjev, niti je dostavila traženi zapisnik) ne može se u okolnostima konkretnog slučaja smatrati ni razumnom, ni djelotvornom mjerom. Isti odnos Tužilaštva, dakle izostanak ažurnosti, sveobuhvatnosti i djelotvornosti, može se uočiti i prilikom rasvjetljavanja okolnosti i razloga zbog kojih je ostalo nerazjašnjeno gdje i kod koga je deponovan jedan od ključnih dokaza koji je prilikom obdukcije nesporno pronađen a radi se o zrnu (metku) izvađenom iz glave ubijenog Neđe Ćorde. Osim toga, kako proizlazi iz činjenica konkretnog predmeta, naredbu o provođenju istrage Tužilaštvo je sačinilo tek 29. augusta 2014. godine, dakle 21 godinu nakon počinjenog krivičnog djela, a aktivniji rad na predmetu je, uglavnom, iniciran apelantovim predstavkama mnogobrojnim institucijama koje su, imajući u vidu njihov sadržaj, zahtijevale od Tužilaštva informacije i obavještenja o poduzetim radnjama u otkrivanju počinioca krivičnog djela.
56. Sve navedeno vodi zaključku da Tužilaštvo nije postupalo u skladu s neophodnom marljivošću i sveobuhvatnošću kako zahtijevaju član II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije kada su u pitanju krivični predmeti. U tom smislu argumenti Tužilaštva da su u konkretnom predmetu tokom istrage poduzimane brojne istražne radnje, da su saslušani mnogobrojni svjedoci i da su vršena poligrafska ispitivanja, te da sve navedeno nije dovelo do rezultata u otkrivanju počinioca krivičnog djela ubistva ne mogu otkloniti zahtjev ažurnosti i ekspeditivnosti koja se u ovakvim predmetima zahtijeva i ne mogu biti opravdanje za 25-godišnje trajanje istrage koja, u konačnici, ne rezultira identifikacijom počinioca krivičnog djela. Ovo naročito imajući u vidu da je upravo zbog neadekvatnosti poduzetih radnji predmetna istraga obustavljena, jer je nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja. Stoga, Ustavni sud smatra da je u istraživanju i otkrivanju počinioca krivičnog djela ubistvo na štetu Neđe Ćorde (apelantovog brata) izostao blagovremen i adekvatan odgovor u skladu sa pozitivnom obavezom javne vlasti iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
57. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
58. S obzirom na to da je utvrđena povreda prava na život, Ustavni sud, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja apelantu potrebno dodijeliti novčanu naknadu kao satisfakciju za nematerijalnu štetu koja mu je uzrokovana povredom navedenog prava budući da šteta koju je pretrpio apelant „ne može biti nadoknađena pukim utvrđivanjem povrede“ (mutatis mutandis, već citirana M. i drugi protiv Hrvatske, stav 100). S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na sadržaj navedene odredbe Pravila prema kojoj Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu (stav 1) pri čemu se novčana naknada određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda i Evropskog suda (mutatis mutandis, Evropski sud, Jularić protiv Hrvatske od 20. januara 2011. godine, tač. 49. do 51). Imajući u vidu konkretne okolnosti iz kojih proizlazi da javna vlast nije postupila u skladu sa zahtjevom ažurnosti i ekspeditivnosti, te neophodne marljivosti i sveobuhvatnosti u istraživanju i otkrivanju počinioca krivičnog djela ubistva na štetu Neđe Ćorde (apelantovog brata), Ustavni sud je odlučio da apelantu za utvrđenu povredu prava na život odredi naknadu u iznosu od 5.000,00 KM (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 547/15 od 7. septembra 2017. godine, tač. 68. i 69, dostupna na www.ustavnisud.ba).
59. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati i zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Odluka Ustavnog suda u ovom dijelu predstavlja izvršnu ispravu.
60. S obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
61. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije zbog propusta javne vlasti da postupi u skladu sa zahtjevom ažurnosti i razumne ekspeditivnosti, te neophodne marljivosti i sveobuhvatnosti u provođenju istrage povodom ubistva apelantovog brata.
62. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević