Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4974/17 (V.V.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4974/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-4974/17, rješavajući apelaciju V.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.V. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.V. podnesena protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo broj 25-23-1297/15 S od 14. marta 2016. godine i rješenja Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša Općine Novo Sarajevo broj 05-23-1548/10 od 15. aprila 2015.
godine, zbog toga što se radi o istom pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. V.V. iz Novog Sada, Srbija (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 25. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 062153 16 Rev od 25. maja 2017. godine, kojim su odbačene revizije podnesene protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine. Također, u činjeničnom dijelu apelacije apelant je predložio „Ustavnom sudu da uvaži tužbu, poništi osporeno i prvostepeno rješenje, usvoji zahtjev tužitelja za povrat stana, te obaveže tuženog da tužiteljima odredi novčanu naknadu (uključujući materijalnu i nematerijalnu štetu) i troškove postupka“.
Uvodne napomene
2. R.V. (koja je umrla u toku 2007. godine, u daljnjem tekstu: apelantova supruga) podnijela je Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zahtjev za vraćanje u posjed stana, koji je odbijen rješenjem broj 23/6-372-P-3235/98 od 8. aprila 2003. godine, uz obrazloženje da je tokom postupka utvrđeno da je ostala u službi u JNA i nakon 14. decembra 1992. godine, pa se, u smislu člana 3.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, ne može smatrati izbjeglicom, niti joj pripada pravo na povrat stana. Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem broj 27/02-23-2731/03 od 17. juna 2004. godine odbilo žalba protiv rješenja Uprave, te je presudom Kantonalnog suda broj U-946/04 od 15. jula 2008. godine odbijena tužba protiv rješenja Ministarstva. Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 3.a Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima i potvrdio zaključak organa Uprave da se apelantova supruga ne može smatrati izbjeglicom, niti joj pripada pravo na povrat stana, te se pozvao na odredbe člana 39.e) st. 1. i 2. Zakona o prodaji stanova i ukazao da, umjesto upisa prava vlasništva po zaključenom ugovoru, ima pravo na naknadu od Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Apelant, A.V. i L.V. (apelantova djeca, u daljnjem tekstu: drugotužiteljica i trećetužitelj ili ostali tužitelji) su 20. maja 2009. godine protiv navedene presude Kantonalnog suda podnijeli apelaciju koja je zavedena pod brojem AP 1567/09. Ustavni sud je odlukom o prihvatljivosti i meritumu broj AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine (dostupna na Internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio navedenu apelaciju (zajedno sa drugim apelacijama o istom pitanju), utvrdio povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i odredio da se ta Odluka dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koja je dužna da osigura prava apelanata u skladu sa standardima Odluke Ustavnog suda broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine, u roku od tri mjeseca od podnošenja Vladi zahtjeva apelanata.
Osporeni parnični postupak
4. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062153 10 P 2 od 17. decembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine, utvrđeno je da je pravno valjan ugovor o kupoprodaji-otkupu nepokretnosti-stana, zaključen između apelantove supruge, kao kupca, i Države SFRJ-SSNO-Vojne ustanove za upravljanje stambenim fondom SF JNA „Beograd“, kao prodavca, i obavezana tužena da apelantu i ostalim tužiteljima nadoknadi troškove spora, dok su apelant i ostali tužitelji odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva za izdavanje naloga za upis prava vlasništva u odgovarajućoj javnoj evidenciji, sve bliže precizirano u izreci presude.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 062153 16 Rev od 25. maj 2017. godine, odbačene su revizija i dopuna revizije apelanta i ostalih tužitelja, te revizija tužene.
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u predmetnoj tužbi vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 10.000,00 KM, zbog čega nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, niti je ocijenjeno da reviziju treba izuzetno dopustiti, u smislu odredbe člana 237. stav 3. istog Zakona. U pogledu dopunu revizije, Vrhovni sud je naveo da je dopuna revizije predana 27. novembra 2015. godine. Kako su apelant i trećetužitelj drugostepenu presudu primili 11. maja 2015. godine a drugotužiteljica 11. marta 2015. godine, Vrhovni sud je dopunu revizije odbacio kao neblagovremenu.
Osporeni upravni postupak
7. Arhiv Bosne i Hercegovine je 6. oktobra 2010. godine proslijedio Službi za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite okoliša Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) zahtjev apelantove supruge i apelanta na inicijativu Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine radi rješavanja neriješenih zahtjeva koji su dostavljeni Komisiji za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih lica. Rješenjem Službe od 8. decembra 2010. godine odbijen je zahtjev apelanta i ostalih tužitelja za povrat stana, te je rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo od 28. februara 2011. godine, odbijena žalba protiv prvostepenog rješenja. Međutim, postupajući po tužbi u upravnom sporu, Kantonalni sud je presudom od 11. februara 2015. godine, uvažio tužbu, poništio navedena rješenja i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
8. U ponovnom postupku, Služba je rješenjem broj 05-23-1548/10 od 15. aprila 2015. godine, odbila zahtjev apelanta i ostalih tužitelja za povrat stana. U obrazloženju rješenja Služba je navela da su prava nosioca stanarskog prava koji posjeduje pravno obavezujući kupoprodajni ugovor sa bivšom SSNO regulisana članom 39. do 39. e. Zakona o prodajni stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Dalje je navela da je apelantovoj supruzi i ostalim tužiteljima usvojena apelacija pred Ustavnim sudom i naloženo Federaciji Bosne i Hercegovine da u konkretnom slučaju kompenzira pravo iz kupoprodajnog ugovora o otkupu stana, kao i da je apelantova supruga ostala u oružanim snagama druge države nakon 14. decembra 1995. godine i dobila pravo zakupa na neodređeno vrijeme. Osim toga, istaknula je i da je korisnik stana otkupio stan po važećim zakonima, te citirala stav Ustavnog suda iz Odluka br. U 15/11 i U 83/03. Služba je zaključila da se u konkretnom slučaju radi o pravnoj situaciji koja isključuje pravo povrata i upis vlasništva i da ne postoji niti jedan dokaz koji bi omogućio apelantu i ostalim tužiteljima povrat predmetnog stana, te stoga odbila zahtjev.
9. Postupajući po žalbi apelanta i ostalih tužitelja, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, Uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Kantona Sarajevo je rješenjem broj 25-23-1297/15 S od 14. marta 2016. godine odbilo žalbu.
10. U spisu predmeta nema dokaza da li je podnesena tužba i pokrenut upravni spor protiv prethodno navedenog rješenja.
Apelacioni navodi
11. Apelant navodi da mu je u toku osporenih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine (Izbjeglice i raseljena lica) i Aneks 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
Dopustivost u odnosu na osporeni parnični postupak
13. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 062153 16 Rev od 25. maja 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine, donesena povodom žalbi protiv prvostepene presude.
14. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je revizijsko rješenje doneseno 25. maja 2017. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. novembra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 062153 11 Gž 2 od 24. novembra 2014. godine.
Dopustivost u odnosu na osporeni upravni postupak
15. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizilazi da apelant u konkretnom slučaju osporava i odluka upravnih organa kojim je odbijen njegov zahtjev za povrat stana, s pozivom na praksu iz Odluka Ustavnog suda U 15/11 i U 83/03, te uz obrazloženje da se radi o situaciji koja isključuje pravo povrata i upis prava vlasništva i da je Odlukom Ustavnog suda naloženo Federaciji Bosne i Hercegovine da u konkretnom slučaju kompenzira pravo iz kupoprodajnog ugovora o otkupu stana.
16. U vezi sa tim, Ustavni sud ukazuje da je apelant prije podnošenja predmetne apelacije podnio apelaciju protiv odluka upravnih organa i redovnog suda donesenih u upravnom postupku kojom je odlučivano o zahtjevu za povrat istog stana, o kojoj je Ustavni sud odlučio Odlukom o prihvatljivosti i meritumu broj AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine. Ustavni sud zapaža da je u odluci AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine, slijedeći svoju praksu iz Odluke AP 1205/08 od 13. jula 2012. godine, te praksu iz odluke U 15/11 od 30. marta 2012. godine, Ustavni sud zaključio da je apelantima imovina oduzeta a da nisu utvrđene relevantne činjenice da li su ispunjeni uslovi da im njihova predratna stanarska prava, odnosno prava po zaključenom pravno obavezujućem ugovoru o otkupu stana budu kompenzirana putem odgovarajuće naknade, čime je na apelante stavljen preveliki teret, odnosno čime nije postignuta pravična ravnoteža između zaštite imovine apelanata i zahtjeva javnog interesa.
17. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno Ustavni sud smatra da je u odluci AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine već inkorporiran apelantov zahtjev koji je postavio u osporenom upravnom postupku, odnosno da se navodi u predmetnoj apelaciji u suštini odnose na ista pitanja o kojim je Ustavni sud već odlučio odlukom broj AP 1370/08 od 23. novembra 2012. godine, a da iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) i tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević