Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2264/19 (R. M. i drugi)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2264/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2264/19, rješavajući apelacije Radomira Matića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Radomir Matić protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 001232 18 Gvlž od 27. septembra 2018. godine;

JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac, ŠG “Gorica” Šipovo protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 119347 18 Pvlž od 12. marta 2019. godine;

Milorad Marin zbog dužine trajanja postupka u predmetu "ponavljanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju", zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2264/19

1. Radomir Matić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 23. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 92 0 P 001232 18 Gvlž od 27. septembra 2018. godine i 92 0 P 001232 18 Gvl od 13. avgusta 2018. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 P 001232 18 Gvl od 13. avgusta 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 P 001232 18 Gvlž od 27. septembra 2018. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Okružnog suda broj 92 0 P 001232 14 Gž 3 od 15. aprila 2015. godine. U obrazloženjima navedenih rješenja je navedeno da u prijedlogu za ponavljanje postupka apelant nije naveo koje su to nove činjenice i dokazi na osnovu kojih bi za apelanta mogla biti donesena povoljnija odluka da ih je upotrijebio u ranijem postupku u smislu odredbi člana 255. stav (1) tačka 9) Zakona o parničnom postupku.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 P 001232 19 Rev 2 od 6. februara 2019. godine odbačena je revizija apelanta izjavljena protiv drugostepenog rješenja kao nedopuštena.

2. AP-2287/19

4. JPŠ “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac, ŠG “Gorica” Šipovo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 119347 18 Pvlž od 12. marta 2019. godine.

5. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 119347 18 Pvl od 31. avgusta 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 119347 18 Pvlž od 12. marta 2019. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 119347 16 Mals od 13. septembra 2017. godine. U obrazloženjima navedenih rješenje je navedeno da u prijedlogu za ponavljanje postupka apelant nije dokazao da mu nezakonitim postupanjem nije data mogućnost da raspravlja pred sudom u smislu odredbi člana 255. stav (1) tačka 2) Zakona o parničnom postupku.

3. AP-2321/19

6. Milorad Marin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 28. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu "ponavljanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju".

7. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 016916 16 Uvp od 21. februara 2019. godine, u predmetu ponavljanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju, odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude, uvažen je zahtjev apelanta i preinačena Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 016916 15 U od 30. marta 2016. godine tako da se tužba uvažava i osporeni akt poništava. Navedenom presudom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv akta Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj 1243067218 od 1. juna 2015. godine, a kojim aktom je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv Rješenja Filijale Fonda PIO u Prijedoru broj 95-1.1-1820.7-7561/14 od 2. januara 2015. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem Filijale Prijedor broj 1243067218 od 23. jula 2010. godine (navedenim rješenjem apelantu je ponovo utvrđena invalidska penzija počev od 1. februara 2010. godine u iznosu od 397,59 KM). U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su u pobijanoj presudi ostvareni razlozi povrede postupka iz člana 35. stav (2) Zakona o upravnim sporovima.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2264/19. Apelacioni navodi

9. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), odnosno u predmetu AP- 2321/19 na povredu prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, odnosno u predmetu broj AP-2321/19 na dužinu trajanja postupka u predmetu "ponavljanja postupka utvrđivanja prava na invalidsku penziju". Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a time ni navodi o povredi prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2264/19 (R. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio