Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2334/17 (M.M.)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

  • Izvršenje
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2334/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-2334/17, rješavajući apelaciju M. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049004 13 I od 22.

septembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. M. podnesena zbog nemogućnosti realizacije potraživanja dosuđenog pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 031854 11 Rs od 30. novembra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. M. M. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Živinica, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 6. juna 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenog pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 031854 11 Rs od 30. novembra 2012. godine, te zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049004 13 I od 22. septembra 2016. godine.

Činjenično stanje

2. Apelantkinja je 24. januara 2013. godine Općinskom sudu u Banovićima podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Tvornica konfekcije Borac, d.d. Banovići, a na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 031854 11 Rs od 30. novembra 2012. godine. Općinski sud u Banovićima je u predmetnom postupku donio rješenje o izvršenju 14. oktobra 2015. godine, te rješenje kojim se mijenja sredstvo izvršenja 10. novembra 2015. godine.

3. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Banovićima Rješenjem broj 127 0 I 049004 13 I od 22. septembra 2016. godine obustavio izvršenje u predmetnom postupku jer apelantkinja nije postupila po zaključku suda od 17. avgusta 2016. godine tj. nije sudu predložila novi predmet i sredstvo izvršenja. Apelantkinjin punomoćnik je rješenje o obustavi postupka zaprimio 26. septembra 2016. godine, a izvršenik 30. septembra 2016. godine. Protiv navedenog rješenja apelantkinja nije podnosila pravne lijekove.

4. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem broj 32 0 St 266288 16 St od 29. novembra 2016. godine otvorio stečajni postupak nad dužnikom (Tvornica konfekcije Borac, d.d. Banovići), a apelantkinja je 19. decembra 2016. godine svoje potraživanje prijavila u stečajnom postupku. Općinski sud u Tuzli je na ročištu za ispitivanje prijava potraživanja održanog 18. aprila 2017. godine razmatrao i u cjelosti priznao apelantkinjinu prijavu potraživanja.

5. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Tuzli rješenjem od 1. juna 2018. godine zaključio stačajni postupak nad dužnikom Tvornica konfekcije Borac d.d. Banovići. U obrazloženju rješenja, Općinski sud u Tuzli je, između ostalog naveo da je tokom postupka utvrdio da ne postoji stečajna masa, zbog čega ostaju „nepodmireni“ troškovi stečajnog postupka i dugovanja po osnovu potraživanja koja su tokom stečajnog postupka utvrđena kao osnovana. Općinski sud je naveo da su zbog nedostatka stečajne mase ispunjeni uslovi za zaključivanje stečajnog postupka.

6. Iz stanja spisa proizilazi da je stečajni postupak zaključen, te da apelantkinja nije namirila potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

Apelacioni navodi

7. Apelantkinja je u apelaciji navela tok predmetnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, te je navela da joj je zbog nemogućnosti realizacije njenog potraživanja iz radnog odnosa, koje je utvrđeno pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, te zbog neblagovremenog postupanja Općinskog suda u Banovićima po podnesenom prijedlogu za izvršenje (sudu je trebao vremenski period duži od dvije i po godine da postupi po podnesenom prijedlogu za izvršenje) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinja je navela da je država, kao većinski vlasnik dužnika Tvornice konfekcije Borac, d.d. Banovići, nakon zaključivanja stečajnog postupka nad dužnikom u obavezi da apelantkinji namiri potraživanja koja su utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. Apelantkinja je zatražila i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

I.Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Banovićima broj 127 0 I 049004 13 I od 22. septembra 2016. godine

9. Ustavni sud zapaža da apelantkinja predmetnom apelacijom osporava i trajanje izvršnog postupka u kojem je Općinski sud u Banovićima rješenjem od 22. septembra 2016. godine obustavio izvršenje određeno u predmetnom postupku, te je predmetni postupak okončan. Apelantkinjin punomoćnik je rješenje o obustavi postupka zaprimio 26. septembra 2016. godine, a predmetna apelacija je podnesena 6. juna 2017. godine, tj. približno osam mjeseci nakon što je zaprimljeno navedeno rješenje, zbog čega je apelacija podnesena nakon isteka propisanog roka od 60 dana za podnošenje apelacije. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana koji je propisan članom 16. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

II.Dopustivost apelacije u odnosu na navode o nemogućnosti realizacije potraživanja koje je dosuđeno pravosnažnom i izvršnom presudom

10. Ustavni sud primjećuje da apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek i zbog nemogućnosti realizacije potraživanja iz radnog odnosa, dosuđenog pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Živinicama. Naime, apelantkinja smatra da je država dužna iz svojih sredstava da joj isplati iznose dosuđene pravosnažnom presudom Općinskog suda u Živinicama, s obzirom da je dužnik u većinskom vlasništvu države, a da je stečajni postupak nad dužnikom zaključen zbog nedostatka stečajne mase. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u predmetu Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, koji se inter alia odnosio i na nemogućnost realizacije potraživanja iz radnog odnosa utvrđenih presudom čije se neizvršenje osporava predmetnom apelacijom, zauzeo stanovište: „U predmetnom slučaju Sud zapaža da su aplikanti istaknuli da bi se vlasnici poduzeća o kojima je riječ (odnosno, Federacija Bosne i Hercegovine u slučaju Krivaje, Tuzlanski kantonu slučaju TTU, i Grad Mostar u slučaju Sigurnosti) trebali smatrati odgovornima za dugove poduzeća, uključujući i dugove po presudama u njihovu korist. Oni su tako ustvari pozvali Sud da skine korporativni veo u pogledu ovih poduzeća. U tom smislu, aplikanti između ostalog navode da su vlasti o kojima je riječ zloupotrijebile korporativnu formu i imovinu poduzeća. Sud dalje primjećuje da se prema domaćem zakonu (vidi tačku 61. gore u tekstu) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnog vela u takvim okolnostima. Kako je gore već navedeno, postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnog lijeka koji nije očito uzaludan nije valjan razlog za propust da se on iskoristi.... Konačno, u pogledu argumenta da bi prigovor vlade trebalo odbiti jer je Ustavni sud proglasio apelacije gđe Muminović, g. Bradarića i g. Iveljića dopuštenima i razmatrao njihove predmete u meritumu, Sud zapaža da su razmatrane i proglašene dopuštenima samo njihove pritužbe o dužini postupka (vidi tačke 19., 27. i 37. gore u tekstu). Ustavni sud se nije bavio pitanjem da li bi dugove po presudama u korist aplikanata trebalo pripisati državi, što znači i naplatiti od države, što je suština ovog slučaja pred Sudom. Tako se ovaj dio predmeta mora odbaciti u skladu sa članom 35. stavovi 1. i 4. Konvencije zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova…“ (vidi Evropski sud, Bahrija Muminović i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 27. novembra 2018. godine, aplikacija broj 14738/16). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda, kao i činjenicu da apelantkinja nije pokrenula postupak „podizanja korporativnog vela“, odnosno nije, na osnovu odredaba člana 54. Zakona o parničnom postupku podnijela deklaratornu tužbu u parničnom postupku s ciljem utvrđivanja da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 5. Zakona o privrednim društvima kako bi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, kao većinski vlasnik dužnika, bila odgovorna za izmirenje predmetnog potraživanja. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj praksi već rješavao slična činjenična i pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1467/17 od 11. juna 2019. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), gdje je doslijedno podržao navedenu praksu Evropskog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja u konkretnom slučaju nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu, te je iz tog razloga predmetna apelacija nedopustiva.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tač. c) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, te ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2334/17 (M.M.) | Sudska praksa | Aktio