Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6676/18 (N. Đ.)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6676/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-6676/18, rješavajući apelaciju N. Đ. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N. Đ. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 Rs 048439 18 Rev od 3. oktobra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 048439 18 Rsž od 7. maja 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. N. Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, kojeg zastupa Dijana Maksimović, zaposlenik Službe za besplatnu pravnu pomoć SSRS, Kancelarija u Zvorniku, podnio je 14. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 048439 18 Rev od 3. oktobra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Rs 048439 18 Rsž od 7. maja 2018. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 Rs 048439 17 Rs od 19. februara 2018. godine obavezana je tužena (O. M.) da apelantu isplati naknadu za regres za 2016. godinu u iznosu od 740,00 KM i naknade za zimnicu i ogrev za 2016. godinu u iznosima od po 1.110,00 KM, ukupno iznos od 2.960,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 19. februara 2018. godine kao dana presuđenja do isplate (stav I izreke). Odbačena je tužba apelanta u dijelu u kojem je tražio da mu tužena prizna pravo na jubilarnu nagradu za 30 godina radnog staža i da mu po tom osnovu isplati iznos od 2.838,45 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem je tražio da mu tužena isplati razliku plate između plate koja mu je trebala biti obračunata i isplaćena po rješenju tužene broj 02-132-49/15 od 19. februara 2015. godine, po koeficijentu od 10,40 i plate koja je obračunata i isplaćena po rješenju tužene broj 02- 132-52/16 od 23. decembra 2016. godine po koeficijentu od 9,36 za period od 25. decembra 2016. godine do 31. marta 2017. godine u ukupnom iznosu od 447,79 KM sa zakonskim zateznim kamatama (stav II izreke).
3. Odlučujući o žalbama tužene i apelanta protiv navedene presude, Okružni sud je Presudom broj 92 0 Rs 048439 18 Rsž od 7. maja 2018. godine uvažio žalbu tužene, preinačio presudu Osnovnog suda broj 92 0 Rs 048439 17 Rs od 19. februara 2018. godine u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezana tužena da tužiocu isplati naknadu na ime regresa, zimnice i ogreva za 2016. godinu tako što je u tom dijelu tužbu apelanta odbacio kao nedozvoljenu (stav I izreke), te djelimično uvažio žalbu apelanta i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbačena tužba apelanta kojom je tražio isplatu razlike u plati i u dijelu odluke o troškovima, te u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak (stav II izreke).
4. U obrazloženju presude, Okružni sud je, u odnosu na stav I izreke presude, naveo da je u vrijeme podnošenja tužbe na snazi bio Zakon o službenicima i namještenicima u organima jedinica lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: Zakon), te da je u pogledu dozvoljenosti i blagovremenosti apelantove tužbe trebalo primijeniti odredbe člana 151. st. (1) do (6) navedenog zakona kojima je propisano da se radi ostvarivanja svojih prava službenik pismeno obraća gradonačelniku, odnosno načelniku opštine, da protiv akta kojim je odlučeno o njegovim pravima ili obavezama ima pravo prigovora, te da se službenik može obratiti Odboru za žalbe ako je nezadovoljan odlukom povodom podnesenog prigovora, a sudsku zaštitu može ostvariti tek ukoliko je nezadovoljan odlukom Odbora za žalbe, odnosno ukoliko Odbor za žalbe ne odluči o žalbi u roku od 30 dana od dana njenog podnošenja. Budući da apelant nije postupio u skladu s navedenim odredbama, odnosno nije se u skladu sa članom 151. stav (1) Zakona obratio načelniku opštine, Okružni sud je zaključio da je tužbu apelanta valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
5. Odlučujući o reviziji apelanta protiv Presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 048439 18 Rsž od 7. maja 2018. godine (stav I izreke presude), Vrhovni sud je donio Rješenje broj 92 0 Rs 048439 18 Rev od 3. oktobra 2018. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu iz razloga što nisu ispunjeni uslovi iz člana 237. stav (2) i (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), odnosno iz razloga što vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM i što stanovište drugostepenog suda o spornom pravnom pitanju nije u koliziji sa stanovištem Vrhovnog suda.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 048439 18 Rev od 3. oktobra 2018. godine kojim je revizija apelanta odbačena kao nedopuštena i presudu Okružnog suda broj 92 0 Rs 048439 18 Rsž od 7. maja 2018. godine u dijelu u kojem tužba odbačena kao nedopuštena (stav I izreke). U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
9. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1800/08 od 21. decembra 2010. godine, AP-1984/16 od 15. septembra 2016. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanta odbačena kao nedozvoljena, a osporenom presudom Okružnog suda tužba apelanta odbačena kao nedozvoljena, iz čega proizlazi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti revizije, odnosno tužbe. Dakle, osporenim odlukama nije se odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se osporenim odluka (kojima se, dakle, odlučivalo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević