Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2098/17 (A. Č.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
- Nestale osobe
- Žrtva
- Istraga
- Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja - općenito
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03 i 26/04)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05 i 48/05)
- ODLUKA KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KRIVIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06 i 76/06)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06 i 29/07)
- Zakon o izmjeni Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-2098/17
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2098/17, rješavajući apelaciju Alena Čampare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Alena Čampare zbog navodnog nepostupanja Tužilaštva Bosne i Hercegovine da se pronađu i kazne počinioci krivičnog djela, odnosno lica koja su nadležna za odvođenje i kasnije ubistvo njegove majke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Alen Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. maja 2017. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) ukazujući na nepostupanje Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Apelant se, ustvari, žali da nije podignuta optužnica u vezi s događajem iz 1992. godine, odnosno sa odvođenjem i ubistvom njegove majke Vojinke Čampare.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Tužilaštvo je dostavilo odgovor u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Apelant je 14. jula 2011. godine dostavio Tužilaštvu prijavu o „nestanku njegove majke“ i okolnosti koje su mu u vezi s tim poznate, da su u njihovu kuću došla lica, čija imena navodi, koja su mu odvezli majku u pravcu Nevesinja. Kako apelant navodi, završili su na Boračkom jezeru gdje je bila „baza crvenih beretki i seseljovaca“. Apelant u svojoj prijavi navodi ime „veoma važnog svjedoka“.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
5. Apelant je u apelaciji istakao da je podnio prijavu u julu 2011. godine i da Tužilaštvo nije podiglo optužnicu. Tražio je da Ustavni sud preispita da li mu je povrijeđeno građansko pravo. Apelant je u podnesku od 11. februara 2019. godine obavijestio Ustavni sud da je privatnim putem našao „moguću lokaciju ekshumacije“, ali da Tužilaštvo ne želi dati nalog za izlazak na lice mjesta i ekshumaciju.
II.Odgovor na apelaciju
6. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana. Također je istaknuto da je Tužilaštvo od Kantonalnog tužilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona preuzelo predmet protiv 28 navedenih lica, koji je zaveden pod brojem T20 0 KTRZ 000409005, u kojem se provodi obimna istraga protiv navedenih lica u vezi s krivičnim djelom zločina protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona BiH počinjenih na području općina Nevesinje i Konjic u periodu od maja 1992. godine do maja 1994. godine. Predmetna istraga obuhvata progon civilnog stanovništva, više događaja u kojima je ubijeno preko 100 civila, kao i događaja silovanja, u kojima je i ubistvo Vojinke Čampare, granatiranje Konjica, prisilne nestanke i nezakonita zatvaranja i mučenja. Tužilaštvo je navelo da se rješavanje predmeta ratnih zločina koji su u nadležnosti Tužilaštva vrši u skladu sa strateškim aktom – Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina. Tužilaštvo je istaklo da se navedeni predmet nalazi na listi prioriteta, ali da Tužilaštvo ima 482 prioritetna predmeta koja su u radu prema Državnoj strategiji. Tužilaštvo je također ukazalo da prema Državnoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina nije moguće vršiti razdvajanje predmeta i izdvajanje i optuživanje pojedinih osumnjičenih, već se događaji u odnosu na osumnjičene moraju obuhvatiti jednom optužnicom, pa tako i događaj u vezi sa apelantovom majkom, odnosno osumnjičeni za taj događaj su povezani i sa nizom drugih događaja, što predmet čini složenim. Tužilaštvo je također istaklo da je ovaj predmet od 2005. godine bio zadužen kod tri tužioca, kao i da se u njemu intenzivno postupa, da je saslušano preko 100 svjedoka i prikupljeno više materijalnih dokaza. Tužilaštvo je navelo: „S obzirom na težinu krivičnog djela, obimnost radnji koje se stavljaju na teret osumnjičenim, veliki broj osumnjičenih lica, nedostupnost pojedinih svjedoka, vrijeme koje je proteklo od momenta kada je krivično djelo počinjeno, predstavlja otežavajući faktor u prikupljanju dokaza kojim bi bile potkrijepljene osnove sumnje u počinjenje krivičnog djela osumnjičenih lica, a što je karakteristično za sve ratne zločine.“. V.Relevantni propisi
7. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09, 72/13, 49/17 – odluka USBiH i 42/18 – rješenje USBiH, 65/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 17.
Princip legaliteta krivičnog gonjenja Tužitelj je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Član 35.
Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.
(2) Tužitelj ima pravo i dužan je da:
a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,
b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, [...]
VI. Dopustivost
8. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
10. U konkretnom slučaju, iako je apelant u apelaciji naveo povredu „prava na pravično suđenje u građanskom postupku pred Tužilaštvom“, u suštini, predmet osporavanja apelacijom je, kako apelant navodi, nepostupanje Tužilaštva koje još nije podiglo optužnicu za događaje u vezi sa odvođenjem i ubistvom apelantove majke.
11. Imajući u vidu svoju dosadašnju praksu, Ustavni sud primjećuje da apelacija u ovom dijelu pokreće ozbiljna pitanja kršenja prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te se Ustavni sud poziva na odredbe člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda koje propisuju da Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
12. Stoga, imajući u vidu da se apelacijom upućuje na povredu prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije u odnosu na djelotvornu istragu u vezi s procesuiranjem lica koja se dovode u vezu s krivičnim djelom počinjenim tokom rata, te odredbe člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud predmetnu apelaciju smatra dopustivom u odnosu na to pravo, iako nema odluke suda.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
14. Prije razmatranja konkretnog predmeta, s obzirom na to da apelant nije naveo koja su mu prava povrijeđena, a da se Ustavni sud opredijelio da apelaciju ispita sa aspekta člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, Ustavni sud će objasniti ovaj stav. Naime, iz navoda apelacije proizlazi da su apelantovu majka odvela određena lica u toku 1992. godine, da je, kako apelant navodi, ubijena na Boračkom jezeru, da apelant očekuje da se ekshumira tijelo njegove majke, što još nije učinjeno (informacija od 11. februara 2019. godine), a da Tužilaštvo nije podiglo optužnicu. Ustavni sud je odlučio da apelaciju ispita u vezi sa članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije.
15. U vezi sa navedenim članom 3. Evropske konvencije, Evropski sud je u predmetu Palić protiv Bosne i Hercegovine (vidi aplikacija broj 4704/04, odluka od 15. februara 2011. godine, za potrebe ove odluke korišten prijevod na bosanski jezik sa službene stranice Evropskog suda) naveo sljedeće:
74. Fenomen nestanka osobe predstavlja poseban teret za rodbinu nestalih koja nema nikakvih informacija o sudbini voljenih osoba i trpi duševni bol zbog neizvjesnosti. Praksa Suda od samog početka prepoznaje da situacija u kojoj je nalazi rodbina predstavlja nečovječno i ponižavajuće postupanje suprotno članu
3. Bit povrede nije u tome da su ozbiljno povrijeđena ljudska prava u pogledu nestale osobe; ona leži u stavovima i reagovanjima organa vlasti na takvu situaciju kada im je prezentirana. Ostali relevantni faktori uključuju srodničku bliskost, posebne odnose te veze, stepen u kojem je član porodice bio prisutan događaju o kojem je riječ i učešće člana familije u pokušajima da pribavi informacije o nestaloj osobi. Utvrđivanje takve povrede nije ograničeno samo na slučajeve u kojima je država odgovorna za nečiji nestanak, nego može nastati i onda kada vlasti ne reaguju na zahtjev koji upućuje rodbina radi pribavljanja informacija ili na prepreke na koje oni nailaze i kada ih ostavljaju da sami otkrivaju svaku pojedinost vezanu za nestanak, što se može smatrati flagrantnim, kontinuiranim i bezobzirnim zanemarivanjem obaveze da se razjasni gdje se nestala osoba nalazi, kao i sudbina te osobe (vidjeti Varnava i ostali, gore citirano, tačka 200, i izvori koji su citirani u presudi).
16. Ustavni sud podsjeća da član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
b) Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni.
17. Član 3. Evropske konvencije glasi:
Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
18. Prije razmatranja konkretnog predmeta Ustavni sud će navesti nekoliko svojih odluka u kojima je rješavao slična pravna pitanja. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama razmatrao okolnosti u vezi s nestankom lica za vrijeme rata, o čijoj sudbini apelanti nisu ništa znali i žalili su se na nepostupanje nadležnih organa u vezi s pronalaskom nestalih lica, kao i preduzimanjem adekvatnih mjera da se kazne počinioci. Navedeni predmeti su razmatrani u okviru člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije (vidi, intera alia, AP 2101/11 od 10. marta 2013. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, u određenom broju predmeta Ustavni sud je razmatrao apelacije u kojima su se apelanti žalili da su lično bili žrtve određenih postupanja za vrijeme rata, te su se žalili zbog nedonošenja adekvatnih odluka od nadležnih tužilaštava (vidi, inter alia, AP 2480/14 od 17. februara 2016. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), koje su također ispitane sa aspekta člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Također, u određenim predmetima (vidi AP 1638/17 od 17. januara 2018. godine) Ustavni sud je ispitao apelantove navode da Tužilaštvo nije završilo istragu koju vodi od 2. oktobra 2006. godine za događaj u kojem su poginuli sin i brat apelantica, a u vezi sa članom II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Evropske konvencije.
19. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene apelacije proizlazi da su apelantovu majku odvela određena lica ispred njihove kuće (čija imena navodi), da je kasnije saznao, za šta apelant navodi da ima svjedoke, da je odvedena na Boračko jezero i ubijena. Apelant se žali na rad Tužilaštva, odnosno žali se zbog činjenice da nije podignuta optužnica.
20. Iz apelantove prepiske s Tužilaštvom proizlazi da je apelant 2011. godine prijavio Tužilaštvu nestanak majke i okolnosti koje su mu poznate, kao i da je apelant obaviješten da je Tužilaštvo saslušavalo određene svjedoke. Ustavni sud ukazuje da je u svojim odlukama (ispitujući apelantove navode u vezi s pitanjima otkrivanja i kažnjavanja krivičnih djela, između ostalog u predmetima br. AP 3067/09 od 20. decembra 2012. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) naveo:
38. Ustavni sud podsjeća da proceduralno pozitivna obaveza države, prema članu II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3. Evropske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i preduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi se utvrdili, rasvijetlili i djelotvorno istražili svi sporni događaji, pa tako i sporni događaji iz apelacija. U konkretnom slučaju to nameće obavezu državnim organima, prije svega nadležnim tužilaštvima da, prije svega, istraže sporne događaje, i zavisno od rezultata istraga donesu odgovarajuće odluke na temelju kojih će se, u zavisnosti od ishoda istrage, odgovorni procesuirati i primjereno kazniti. Ustavni sud posebno naglašava da navedeno podjednako uključuje i obavezu nadležnih tužilaštava da u skladu s relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku donesu odluku o obustavi istrage ukoliko nema dokaza da su određena lica počinila predmetna krivična djela.
39. U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obaveze države da, prema članu
3. Evropske konvencije, prije svega djelotvorno istraže predmetne događaje Ustavni sud zapaža da se u vezi s događajima opisanim u apelacijama trenutno vode istražni postupci, da su, kako to proizlazi iz odgovora Tužilaštva BiH, pojedini postupci u završnoj fazi, da se radi o složenim predmetima koji se dopunjavaju novim dokazima, da postoje objektivne okolnosti koje otežavaju provođenje osjetljivih istražnih radnji zbog proteka vremena. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su tokom rata na području Bosne i Hercegovine učinjena teška i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je za posljedicu imalo gubitak života mnogih ljudi, veliki broj lica se još uvijek vodi kao nestala, kao i druge povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su opisani događaji iz apelacija, te je pred nadležnim organima veliki i složen zadatak da sve te događaje rasvijetle, istraže i procesuiraju.
21. Ustavni sud smatra da se isti razlozi navedeni u Odluci AP 3067/09 u cijelosti mogu primijeniti i na konkretan predmeta, budući da su u konkretnom predmetu, kako to jasno proizlazi iz odgovora Tužilaštva, preduzete određene aktivnosti, odnosno da se i dalje preduzimaju aktivnosti s ciljem otkrivanja i pronalaska počinilaca krivičnog djela u kojima je ubijeno preko 100 civila, između ostalih i apelantova majka. Također, Ustavni sud zapaža da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da Tužilaštvo još uvijek nije rasvijetlilo okolnosti počinjenja krivičnih djela (između ostalog) nad apelantovom majkom, ali provodi obimnu i složenu istragu protiv velikog broja osumnjičenih lica (među navedenim licima su i imena lica koja je apelant naveo kao lica koja su odvela njegovu majku) za počinjeno krivično djelo zločina protiv čovječnosti počinjenog na području općina Nevesinje i Konjic u periodu od maja 1992. godine do maja 1994. godine. Tužilaštvo je navelo da se rješavanje predmeta vrši u skladu s Državnom strategijom za rad na predmetima ratnih zločina i da se radi o prioritetnom predmetu, ali da Tužilaštvo ima 482 prioritetna predmeta na kojima radi. Tužilaštvo je istaklo da je saslušalo preko 100 svjedoka i sakupilo određenu materijalnu dokumentaciju. Ukazano je i na određene poteškoće u radu (nedostupnost svjedoka, protek vremena), odnosno okolnosti zbog kojih nije u mogućnosti donijeti konačnu odluku. Tužilaštvo je ukazalo da je nemoguće izdvajati događaje za nekog od oštećenog zbog međusobne povezanosti događaja.
22. Ustavni sud shvata želju svih koji su ostali bez svojih bližnjih da se počinioci pronađu i kazne, a što je u konačnici i nastojanje svake države koja počiva na demokratskim principima i teži vladavini prava. S druge strane, i pored radnji koje je Tužilaštvo preduzelo i preduzima, predmetni postupak još uvijek nije rezultirao donošenjem adekvatne tužilačke odluke, a predmet je u nadležnost Tužilaštva preuzet 2005. godine. Ipak, i u ranijim odlukama Ustavni sud je ukazao da su tokom rata na području Bosne i Hercegovine učinjena teška i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je za posljedicu imalo gubitak života mnogih ljudi, veliki broj lica se vodilo i još uvijek vodi kao nestalo, kao i druge povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, te je pred nadležnim organima velik i složen zadatak da sve te događaje rasvijetle, istraže i procesuiraju. Ustavni sud primjećuje da protek vremena, kako je i Tužilaštvo navelo, sam od sebe utječe na djelotvornost istrage, ali ipak, posmatrano u cjelini, u zemlji koja je ozbiljno pogođena ratnim dešavanjima i pored zabrinutosti Ustavnog suda što istrage dugo traju, a veliki broj predmeta je u radu pred Tužilaštvom, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije neosnovani.
VIII. Zaključak
23. Nema povrede apelantovog prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije jer je Tužilaštvo preduzelo i preduzima odgovarajuće aktivnosti s ciljem da rasvijetli okolnosti događaja u vezi s dešavanjima u kojima je apelantova majka odvedena i kasnije, kako apelant navodi, ubijena, čime Tužilaštvo suštinski ispunjava svoju obavezu u skladu s pozitivnopravnim propisima. S druge strane, činjenica da predmetni postupak još uvijek nije rezultirao donošenjem adekvatne tužilačke odluke, posmatrana u svjetlu iznesenog i navoda Tužilaštva da se radi o kompleksnom i složenom predmetu, i pored činjenice o dužini trajanja istrage, u ovom trenutku nije mogla utjecati na drugačije odlučenje.
24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević