Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-914/19 (F. D.)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-914/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-914/19, rješavajući apelaciju Fikreta Duratovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fikret Duratović protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 K 027768 18 Kž 2 od 7. decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 K 027768 17 K2 od 23. maja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fikret Duratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 2. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 K 027768 18 Kž 2 od 7. decembra 2018. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 K 027768 17 K2 od 23. maja 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela krađa iz člana 286. stav l. Krivičnog zakona FBiH, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 30 dana koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti prvostepene presude ne učini novo krivično djelo.

3. U obrazloženju prvostepene odluke, prvostepeni sud je naveo da je razmatrajući apelantovu odbranu u vezi s izvedenim dokazima, koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, zaključio da je apelant tačno neutvrđenog dana i vremena nakon 23. maja 2012. godine u Cazinu, s ciljem pribavljanja protivpravne imavinske koristi pvc užetom neovlašteno priključio porodični objekt na stub niskonaponske mreže preko kojeg je električnom energijom napajao kuću, na koji način je bespravno koristio električnu energiju u neutvrđenom vremenskom periodu do isključenja 27. juna 2012. godine, te oštećenom (JP „Elektroprivreda“ BiH dd Sarajevo, Podružnica „Elektrodistribucija“ Bihać) počinio štetu u tačno neutvrđenom iznosu. Prvostepeni sud je dalje naveo da su se navedenim radnjama ostvarila obilježja krivičnog djela krađe iz člana 286. stav 1 Krivičnog zakona FBiH, te naglasio na ovo činjenično stanje, osim svjedoka H.Š. opisuje i svjedok E.K., kojim iskazima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer međusobno i u vezi s ostalim dokazima optužbe (Zapisnik o neovlaštenoj potrošnji električne energije od 27. juna 2012. godine, Presuda Kantonalnog suda broj 20 0 Mal 024073 15 Kž od 28. septembra 2017. godine) čine jedinstvenu i logičnu cjelinu. Također, prvostepeni sud je naveo da je za postojanje krivičnog djela krađe u konkretnom slučaju bitno utvrđenje da je apelant 27. juna 2012. godine bio neovlašteno priključen na električnu mrežu, te da vremenski period u kojem je apelant stjecao protivpravnu imovinsku korist (osim u pogledu visine štete koju je pretrpio oštećeni, što predstavlja građansko-pravni odnos) nema nikakvog utjecaja na postojanje apelantove odgovornosti u krivično-pravnom smislu.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se iz sadržaja apelantove žalbe ne može utvrditi koju je to bitnu povredu odredaba krivičnog postupka prvostepeni sud povrijedio, u čemu se ogleda povreda krivičnog zakona te na čemu se ogleda apelantov stav da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, te naglasio da zbog toga nije bio u prilici da ispituje zakonitost prvostepene presude po ovim apelantovim žalbenim osnovima. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud (suprotno apelantovim navodima) utvrdio sve odlučne činjenice koje su značajne da bi se na pravilan i zakonit način donijela sudska odluka, te je prihvatio kao valjane razloge koje je prvostepeni sud dao za svoje zaključke. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti (član 49. stav 1. Krivičnog zakona FBiH), te naglasio da su olakšavajuće okolnosti na apelantovoj strani više nego dovoljno došle do izražaja kada mu je izrečena uvjetna osuda koja u svemu odgovara stepenu apelantove krivične odgovornosti, njegovim ličnim i porodičnim prilikama te ranijem životu, te da je ona dovoljna i neophodna da bi se postigla svrha kažnjavanja.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine itd.), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentovao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-914/19 (F. D.) | Sudska praksa | Aktio