Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-362/19 (D. P., A. Ć. i R. K.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-362/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-362/19, rješavajući apelacije Dragomira Protića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dragomir Protić zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim zavodom za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje u predmetu broj 110-28625-92;

Almir Ćatić zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu provođenja promjena u katastarskom operatu;

Radoslav Koprivica zbog dužine trajanja postupka “raspravljanja imovinskih odnosa na uzurpiranom zemljištu”;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-362/19

1. Dragomir Protić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, kojeg zastupa Milan Matić advokat iz Bijeljine, podnio je 24. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Federalnim zavodom za penzijsko/mirovinsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Fond PIO) u predmetu broj 110-28625-92.

2. Apelant je 15. maja 2015. godine, putem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Srbije, podnio Fondu PIO zahtjev za ostvarivanje prava na penziju, evidentiran pod brojem 110-28625-92. Apelant je nakon toga podnio niz urgencija za donošenje odluke po njegovom zahtjevu. Prema navodima iz apelacije, odluka u predmetu Fond PIO broj 110-28625-92 nije donesena.

2. AP-1010/19

3. Almir Ćatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Bojan Veselinović advokat iz Sarajeva, podnio je 7. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organima uprave u predmetu provođenja promjena u katastarskom operatu.

4. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-30-2-235/17 od 27. februara 2017. godine poništen je zaključak Službe za imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina Općine Ilidža (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-30-2032/16 od 23. januara 2017. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na dalje postupanje i odlučivanje.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj zbog „šutnje administracije“ Federalna uprava je rješenjem broj 05-30-2-689/17 od 21. aprila 2017. godine obavezala Službu da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja postupi po rješenju broj 05-30-2-235/17 od 27. februara 2017. godine u predmetu provođenja promjena u katastarskom operatu. Prema navodima iz apelacije, Služba nije postupila prema navedenim rješenjima.

3. AP-1181/19

6. Radoslav Koprivica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Bojan Veselinović advokat iz Sarajeva, podnio je 14. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka „raspravljanja imovinskih odnosa“ na uzurpiranom zemljištu.

7. Apelant je 18. juna 2015. godine nadležnoj službi Opštine Vogošća (u daljnjem tekstu: Služba) podnio zahtjev za „provođenje postupka raspravljanja imovinskih odnosa na uzurpiranom zemljištu“. Kako Služba nije donijela rješenje o zahtjevu apelanta u roku propisanom odredbama člana 216. stav (2) Zakona o upravnom postupku, apelant je Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) izjavio žalbu zbog „šutnje administracije“. Odlučujući o izjavljenoj žalbi, Federalna uprava je rješenjem broj 05-31-2-296/17 od 15. juna 2017. godine obavezala Službu da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja odluči o zahtjevu apelanta. Prema navodima iz apelacije, Služba nije postupila po rješenju Federalne uprave. Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-362/19. Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata navode povredu i nekih drugih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek i nediskriminacija) ali ta prava nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. U vezi s navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da "ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku". Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnih stanja predmeta, nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupci bar u jednoj fazi budu razmatrani pred nadležnim sudovima, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju.

13. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-362/19 (D. P., A. Ć. i R. K.) | Sudska praksa | Aktio