Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2417/19 (S. K.)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2417/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP -2417/19, rješavajući zahtjev Samira Kurtalića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Samira Kurtalića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Samir Kurtalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta, podnio je 7. juna 2019. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 091358 18 Kž od 14. marta 2019. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 091358 18 K od 1. novembra 2018. godine. Apelant je u apelaciji predložio donošenje odluke o privremenoj mjeri kojom se odgađa izvršenje osporene presude Apelacionog suda do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji
2. Presudom Osnovnog suda broj 65 0 K 505585 15 K od 15. decembra 2017. godine apelant je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo Lažni stečaj iz člana 238. stav 1. tačka a) Kaznenog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine i tri mjeseca i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo i ako oštećenima J. H., „Krivaja instalacije“ d.o.o. Zavidovići, Upravi za indirektno oporezivanje i Federalnom zavodu MIO/PIO isplati iznose označene u presudi u roku od šest mjeseci, a Bosna Bank International d.d. Sarajevo iznos označen u presudi u roku od dvije godine. Apelant je proglašen krivim što je 27. juna 2013. godine u Brčkom, kao osnivač i direktor poduzeća „Kassek“ d.o.o. Maoča, u namjeri da izbjegne plaćanje obveza tog poduzeća prema povjeriocima označenima u presudi, te svjestan da posjeduje imovinu iz koje njegovi povjerioci mogu namiriti svoja potraživanja, s ciljem da umanji imovinu poduzeća i dovede ga u stanje insolventnosti, prividno prodao poduzeću „KGH instalacije“ d.o.o. Maoča (čiji je osnivač i direktor njegova supruga A.K.) nekretnine označene u presudi, nakon čega je Osnovnom sudu podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad imovinom poduzeća „Kassek“ d.o.o. Maoča, pa je Osnovni sud donio rješenje broj 69 0 St 079081 14 od 21. novembra 2014. godine kojim je otvoren stečajni postupak protiv tog poduzeća, dakle, u cilju izbjegavanja plaćanja svojih obveza prividnim umanjenjem svoje imovine prouzrokovao stečaj, tako što je dio imovine prividno prodao.
3. Protiv prvostupanjske presude apelant i Tužiteljstvo Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine su podnijeli žalbe. Apelacioni sud je presudom broj 96 0 K 091358 18 Kž od 14. marta 2019. godine obje žalbe odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
4. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te pravo iz člana 7. stav 1. Europske konvencije. Osim toga, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere u kojoj je navedeno da „imajući u vidu da se presudama Osnovnog i Apelacionog suda apelantu nalaže da u rokovima od šest mjeseci i dvije godine stečajnim povjeriocima označenima u izreci presude isplati ukupan iznos od 83.436,84 KM kao uslov neizvršavanja kazne zatvora od jedne godine i tri mjeseca, čime bi se ugrozilo pravo na imovinu apelanta, apelant traži donošenje privremene mjere – Odgađa se izvršenje presude Apelacionog suda od 14. marta 2019. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji“.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant traži da se odloži izvršenje presude Apelacionog suda od 14. marta 2019. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji, ali osim što je naveo da bi se izvršenjem presude ugrozilo njegovo pravo na imovinu, nije dao niti jedan razlog ili bilo kakav dokaz iz kojeg bi se moglo nedvosmisleno utvrditi da bi plaćanjem navedenog iznosa shodno predmetnoj presudi pretrpio nenadoknadivu štetu i u čemu se ogleda nemogućnost njene eventualne kasnije nadoknade. U konkretnom slučaju apelant, dakle, osim svojih navoda koji sami po sebi ne mogu biti razlog za usvajanje tražene privremen mjere, nije ponudio razloge i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
10. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević