Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-726/19 (B. Š., M. S. i Općina Bužim)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-726/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-726/19, rješavajući apelacije Bosiljka Šiljega i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Bosiljko Šiljeg protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 005638 16 U od 4. oktobra 2018. godine;

Mirko Sarajlić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 72 0 P 028201 18 Rev od 2. oktobra 2018. godine;

Općina Bužim protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011485 16 Pž 2 od 29. novembra 2018. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-726/19

1. Bosiljko Šiljeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005638 16 U od 4. oktobra 2018. godine.

2. Apelant je Vrhovnom sudu podnio tužbu protiv rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata broj UP-I-03-41-ZKZ-5794/12 od 1. oktobra 2014. godine kojim je ukinuto rješenje Službe za branitelje iz domovinskog rata Općine Ljubuški broj 09/1-41- 1237/06 od 30. marta 2007. godine (a kojim rješenjem je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% invaliditeta, trajno, po osnovu povrede i oboljenja). Odlučujući o tužbi apelanta, Vrhovni sud je donio rješenje broj 70 0 U 005638 16 U od 4. oktobra 2018. godine kojim tužbu odbacuje kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je rješenje koje se osporava podnesenom tužbom dostavljeno apelantu dana 15. oktobra 2012. godine. Kako je tužba Vrhovnom sudu podnesena 19. aprila 2016. godine, proizlazi da je podnesena po isteku roka propisanog odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima. Imajući navedeno u vidu, Vrhovni sud je zaključio da je tužba podnesena neblagovremeno.

3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 18. stav (2) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu sudu.

2. AP-745/19

4. Mirko Sarajlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Draginja Selak advokat iz Gradiške, podnio je 16. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 72 0 P 028201 18 Rev od 2. oktobra 2018. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 028201 17 Gž 2 od 25. septembra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 028201 16 P 2 od 31. oktobra 2016. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 72 0 P 028201 16 P 2 od 31. oktobra 2016. godine tužba apelanta protiv tuženih S.J. i „M“ d.o.o. Banjaluka, radi isplate duga, smatra se povučenom. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelantu dostavljen poziv na ročište (zakazano za 31. oktobar 2016. godine), a što je utvrđeno uvidom u potpisanu dostavnicu o uručenju poziva od 23. septembra 2016. godine. Osnovni sud je ukazao da je na zakazano ročište pristupio advokat D.S. ali ne u svojstvu punomoćnika apelanta, nego u svojstvu poznanika, navodeći da apelant nije mogao pristupiti ročištu iz zdravstvenih razloga. Budući da apelant nije dostavio medicinsku dokumentaciju kojom bi dokazao navode iznesene od strane advokata, Osnovni sud je zaključio da apelant nije opravdao odsustvo sa ročišta te je, shodno prijedlogu tuženih donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom, u skladu sa odredbama člana 84. stav (1) Zakona o parničnom postupku. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda, Okružni sud je rješenjem broj 72 0 P 028201 17 Gž 2 od 25. septembra 2017. godine potvrdio prvostepeno rješenje. Vrhovni sud je rješenjem broj 72 0 P 028201 18 Rev od 2. oktobra 2018. godine odbio reviziju apelanta kao neosnovanu.

6. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku, odnosno nije pristupio na zakazano ročište, iako je uredno pozvan, niti je blagovremeno opravdao svoj izostanak. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati svoj izostanak.

3. AP-749/19

7. Općina Bužim (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Bužim, podnijela je 15. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 011485 16 Pž 2 od 29. novembra 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 018-0-DN-16-000 110 od 23. avgusta 2017. godine.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 018-0-DN-16-000 110 od 23. avgusta 2017. godine odbačen je zahtjev apelantice da se sa pravom vlasništva uknjiži na svim nekretninama koje imaju oznaku i status nekretnina u državnom vlasništvu, te nekretnina-dobara u općoj upotrebi, na svim nekretninama u zk. ulošcima broj: 110, 111, 114, 116, 118, 119, 120, 121, 122, 125, K.O. Bužim. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Dn 011485 16 Pž 2 od 29. novembra 2018. godine odbijena je žalba apelantice kao neosnovana i potvrđeno je prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je rješenjem Općinskog suda broj 018-0-Dn-16-000110 od 27. marta 2017. godine naloženo apelantici da u roku od 40 dana od dana prijema rješenja otkloni nedostatke u svom zahtjevu na način da dostavi valjan pravni osnov za uknjižbu shodno članu 3. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH i saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu, shodno članu 41. navedenog zakona. Na navedeno rješenje apelantica se očitovala podneskom od 5. maja 2017. godine smatrajući takav nalog i zahtjev za dostavu saglasnosti neosnovanim. Kantonalni sud je ukazao da je iz priloženih zk. uložaka utvrđeno da na predmetnim nekretninama u momentu podnošenja zahtjeva postoje upisani knjižni vlasnici, da na istima nije evidentirano da li se radi o poljoprivrednom zemljištu, šumi i šumskom zemljištu, gradskom građevinskom zemljištu ili o nekretninama koje predstavljaju javno dobro, radi čega je apelantica bila dužna da postupi po rješenju od 27. marta 2017. godine. Imajući u vidu da apelantica nije postupila po rješenju Općinskog suda, Kantonalni sud je zaključio da je žalba apelantice neosnovana.

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Službene novine Federacije BiH" br. 58/02, 19/03 i 54/04), u ostavljenom roku postupi po nalogu Općinskog suda, tj. da dostavi tom sudu valjan pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva i saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

Spajanje predmeta

10. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-726/19.

Apelacioni navodi

11. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i/ili prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević