Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2043/19 (N. T.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Dokazni postupak
- Krivični postupak
- Vještak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2043/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. srpnja 2019. godine, u predmetu broj AP-2043/19, rješavajući apelaciju Nade Talić, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nada Talić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 188819 19 Kž od 26. veljače 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Talić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnijela je 9. svibnja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 188819 19 Kž od 26. veljače 2019. godine.
2. Osporenom odlukom Kantonalnog suda prvostupanjska presuda je preinačena po službenoj dužnosti, pa je apelantica proglašena krivom za kazneno djelo Teška kaznena djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 336. st. 3., u svezi sa kaznenim djelom Ugrožavanje javnog prometa iz čl. 332. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) u stjecaju sa kaznenim djelom kažnjivim po čl. 23. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obveznom osiguranju od odgovornosti u Federaciji Bosne i Hercegovine. Također je uvažena žalba tužitelja pa je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kaznenopravnoj sankciji, tako da je apelantici za kazneno djelo Teška kaznena djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 336. st. 3., u svezi sa kaznenim djelom Ugrožavanje javnog prometa iz čl. 332. st. 3. u svezi sa st. 1. KZ FBiH, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo kažnjivo po čl. 23. Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim odredbama o obveznom osiguranju od odgovornosti u Federaciji Bosne i Hercegovine je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, pa je apelantici uz primjenu čl. 54. st. 2. tč. b) i čl. 62. KZ FBiH izričena uvjetna osuda kojom je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine računajući od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
3. U obrazloženju presude prvostupanjski sud je naveo da je u tijeku postupka cijenio i dokaze odbrane (usmene iskaze i pismene nalaze i mišljenja vještaka prometne struke B. M. i R. T., te iskaz apelantice u svojstvu svjedoka). Međutim, prvostupanjski sud je naveo da nije prihvatio iskaz vještaka B. M. koji je izjavio da se zbog nedostatka zaustavnih pozicija vozila i bicikla, kao i nedostatka tragova na mjestu kontakta vozila i bicikla ne može s pouzdanom sigurnošću izvršiti proračun brzina kretanja sudionika u prometu kao i točno mjesto kontakta izmedu vozila i bicikla. Naime, prvostupanjski sud je naveo da je vještak B. N. s obzirom na oštećenja na vozilu i biciklu (oštećen prednji branik u desnom kraju, prednji vezni lim, poklopac motora, blatobran prednji desni, vjetrobran u desnoj polovini i desni far, a na biciklu je oštećena ručica upravljača i prednji kotač) utvrdio da je bicikl prednjim kotačem naletio na prednji desni dio vozila „Ford Escort". Osim toga vještak B. N. je utvrdio da je apelantica upravljajući sa vozilom „Ford Escort" skrenula, a da prethodno nije propustila bicikl koji je išao iz suprotnog smjera kroz raskrižje i koji je imao prednost. S obzirom na to, prvostupanjski sud je naveo da je iskaz vještaka B. M. u suprotnosti s iskazom vještaka prometne struke B. N. koji je sud u cjelosti prihvatio, budući da je utemeljen na pravilima struke i vještine, te cjenjen u vezi s ostalim dokazima nije doveden u pitanje.
4. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud iz provedenih vještačenja vještaka B. N i R. T., uvida u skicu lica mjesta i foto-dokumentaciju pravilno utvrdio da su materijalni tragovi, naočale, tragovi plastike i registarska pločica uistinu pronađeni na pješačkom prijelazu, budući da su oni otpali nakon primarnog kontakta privatnog motornog vozila i bicikla, te je s obzirom na dinamiku kretanja oba vozila i sile pri udaru potpuno je logično da su ti predmeti letjeli u pravcu skretanja privatnog motornog vozila, a ne da su ostali točno na mjestu udara dva vozila. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je naveo da se ne mogu prihvatiti kao osnovani navodi žalbe da je biciklistkinja naletjela na privatno motorno vozilo, i da je upitno je li apelantica mogla vidjeti biciklistkinju.
Apelacioni navodi
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica, u suštini, smatra da je redovni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, apelantica je navela da je izvela materijalni dokaz prometno vještanje koje sud nije prihvatio, ali za takav stav nije dao nikakvo obrazloženje. Također, apelantica je istakla da se u predmetnom postupku imalo primijeniti načelo „in dubio pro reo“ s obzirom da su prilikom očevida i sačinjavanja skice lica mjesta, vozilo i biciklo već bili pomaknuti te se nije mogla izvršiti prostorno vremenska analiza.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnog prava, na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita je li eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Kantonalni sud, kao i prvostupanjski sud, u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. travnja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka B. M., o čemu se izjasnio i drugostupanjski sud povodom apelantove žalbe protiv prvostupanjske presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević