Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3256/17 (R. L. i drugi)

Odluka donesena 25. 06. 2019.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Finansijska konsolidacija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3256/17

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 06. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP 3256/17, rješavajući apelaciju Ratke Ljubičić i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Ratka Ljubičić, Nada Križanović, Gordana Garić, Nada Šarić, Milko Pranjković, Slavica Mišković, Tomislav Mlakić, Mirko Vukadinović, Milena Glušica, Štefica Stojak, Nada Grabovac, Mira Stipović, Mirjana Kolenda, Blage Valenta, Pero Garić, Sarafina Strukar Jerković, Miroslav Matković, Ivanka Mišković, Marko Šarić, Dragan Papić, Zvonimir Šerbetić, Zoran Skopljak, Fabijan Drmić, Ružica Batalija, Zoran Strukar, Dragan Šutić, Slavko Matić, Sofija Rajić, Stipo Maros, Vinko Matić, Mirko Palavra, Sejo Hrustić, Esad Kalčo, Ibrišim Bešo, Tomo Vaskić, Mijo Ružić, Slaven Garić, Slavko Križanac, Boranka Vujinović, Mirko Baškarad, Zoran Papić, Marijan Šapina, Drago Mišković, Ivo Bošnjak, Ivica Žuljević, Pero Bošnjak, Ivica Ivišić, Jozo Rajić, Vlado Ramljak, Marijan Franjić, Ljiljana Papić i Ivica Šapina zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku kao predmet broj I 1520/05.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ratka Ljubičić, Nada Križanović, Gordana Garić, Nada Šarić, Milko Pranjković, Slavica Mišković, Tomislav Mlakić, Mirko Vukadinović, Milena Glušica, Štefica Stojak, Nada Grabovac, Mira Stipović, Mirjana Kolenda, Blage Valenta, Pero Garić, Sarafina Strukar Jerković, Miroslav Matković, Ivanka Mišković, Marko Šarić, Dragan Papić, Zvonimir Šerbetić, Zoran Skopljak, Fabijan Drmić, Ružica Batalija, Zoran Strukar, Dragan Šutić, Slavko Matić, Sofija Rajić, Stipo Maros, Vinko Matić, Mirko Palavra, Sejo Hrustić, Esad Kalčo, Ibrišim Bešo, Tomo Vaskić, Mijo Ružić, Slaven Garić, Slavko Križanac, Boranka Vujinović, Mirko Baškarad, Zoran Papić, Marijan Šapina, Drago Mišković, Ivo Bošnjak, Ivica Žuljević, Pero Bošnjak, Ivica Ivišić, Jozo Rajić, Vlado Ramljak, Marijan Franjić, Ljiljana Papić i Ivica Šapina (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Advokatsko društvo Adil Lozo i drugi d.o.o. iz Travnika, podnijeli su 28. jula 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj I 1520/05.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. oktobra 2017. da dostavi odgovor na apelaciju, a 10. aprila 2019. godine zatraženo je dostavljanje informacije o statusu predmetnog postupka.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. novembra 2017. godine, a informaciju o statusu predmetnog postupka sud nije dostavio.

4. Ustavni sud je telefonskim putem 24. juna 2019. godine od Općinskog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 13. jula 2006. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Poslovni sustav Vitezit d.o.o. Vitez, a na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj Rs 197/05 od 13. aprila 2016. godine kojom su utvrđena prava apelanata iz radnog odnosa. Kao sredstvo izvršenja apelanti su predložili prodaju izvršenikovih nekretnina, detaljno navedenih u prijedlogu za izvršenje. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio rješenjem o izvršenju broj I 1520/05 od 28. augusta 2006. godine (iz stanja spisa proizlazi da je protiv PS Vitezit d.d. Travnik pokrenuto više izvršnih postupaka, te da se predmetni postupak vodi pod brojem 1520/05, tj. da je spojen s predmetom koji je pokrenut prije nego što su apelanti podnijeli prijedlog za izvršenje).

7. Općinski sud je zaključkom od 16. oktobra 2006. godine odredio provođenje izvršenja za 26. oktobar 2006. godine. Iz stanja spisa proizlazi da izvršenje 26. oktobra 2006. godine nije provedeno, te da je Općinski sud zaključkom od 4. jula 2007. godine naložio stalnom sudskom vještaku da izvrši procjenu nekretnina koje su predstavljale predmet izvršenja.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općina Vitez podneskom od 24. januara 2008. godine zatražila od Općinskog suda da joj se u predmetnom postupku utvrdi status trećeg lica jer su nekretnine, koje su predstavljale predmet izvršenja, državna imovina i od većeg su značaja i interesa za sve građane općine Vitez, te je predložila da se izvršenje na nekretninama proglasi nedopuštenim. Općinski sud je u predmetnom postupku održao ročište 7. februara 2008. godine na kojem je donio rješenje kojim je uvažio prigovor Općine Vitez, izvršenje na predloženim nekretninama proglasio nedopuštenim jer su one javni objekti i služe za upotrebu svih građana općine Vitez. Općinski sud je Rješenjem broj I 1520/05 od 7. februara 2008. godine obustavio izvršenje na nekretninama detaljno navedenim u izreci, te je naložio apelantima da u ostavljenom roku predlože drugi predmet i sredstvo izvršenja. Protiv navedenog rješenja apelanti su 10. marta 2008. godine izjavili žalbu i predmet je dostavljen Kantonalnom sudu u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi odlučivanja u drugom stepenu. Kantonalni sud je Rješenjem broj 006-0-Gž-08-000 345 od 18. marta 2009. godine žalbu apelanata odbacio kao nedopuštenu.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud, i prije odlučivanja Kantonalnog suda u drugom stepenu, nastavio preduzimati procesne radnje, te je na prijedlog apelanata donio rješenje od 15. aprila 2008. godine kojim se mijenja predmet i sredstvo izvršenja, tj. dozvolio je promjenu sredstava izvršenja, i to na novčanim sredstvima izvršenika koja se nalaze na transakcijskim računima koji se vode kod banaka detaljno navedenih u rješenju. Općinski sud je rješenje kojim je dozvolio promjenu predmeta i sredstva izvršenja dostavio bankama na daljnje provođenje. Iz stanja spisa proizlazi da su banke obavijestile Općinski sud da nisu u mogućnosti da postupe po navedenom rješenju jer su izvršenikovi računi blokirani i na njima nema novčanih sredstava. Dopise banaka Općinski sud je 19. januara 2010. godine dostavio punomoćniku apelanata.

10. Apelanti su 26. novembra 2010. godine dostavili sudu podnesak kojim su predložili promjenu predmeta i sredstava izvršenja, i to pljenidbom novčanih sredstava sa žiroračuna privrednog društva Unis-Group d.o.o. Vogošća. Općinski sud je zaključkom od 17. januara 2011. godine naložio apelantima da sudu dostave izvod iz sudskog registra za firmu u koju je uložen kapital izvršenika, iz kojeg je vidljivo da je predloženo privredno društvo pravni sljednik izvršenika PS Vitezit d.o.o. Vitez. Po navedenom zaključku apelanti nisu postupili, te je Općinski sud rješenjem od 23. marta 2011. godine odbio prijedlog apelanata. Protiv tog rješenja apelanti nisu koristili pravne lijekove.

11. Apelanti su od Općinskog suda podneskom od 30. septembra 2013. godine zatražili promjenu predmeta i sredstava izvršenja, i to na nekretninama detaljno navedenim u podnesku. Općinski sud je 19. novembra 2013. godine održao ročište radi odlučivanja o podnesenom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, te je rješenjem koje je donio na tom ročištu odredio da se nad predloženim sredstvima izvršenja provede vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka u ovom predmetu i u predmetu broj I 2339/07. Stalni sudski vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 13. maja 2014. godine.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je Vlada FBiH na 46. sjednici održanoj 4. marta 2016. godine donijela odluku o finansijskoj konsolidaciji PS Vitezit d.o.o. Vitez, tj. izvršenika. Nadalje proizlazi da su Općinskom sudu više puta podnošeni prijedlozi za otvaranje stečajnog postupka nad izvršenikom zbog njegove insolventnosti, a koji zahtjevi su nakon izjašnjenja Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH, odbijeni.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti su u apelaciji naveli tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te su naveli da im je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su zbog dužine trajanja postupka zatražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.000,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da je više puta podnošen prijedlog da se nad izvršenikom otvori stečajni postupak, a što je utjecalo na dužinu trajanja izvršnog postupka. Također je naveo da je na dužinu trajanja postupka utjecalo to što je Vlada FBiH 4. marta 2016. godine, na 43. sjednici donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika. Nadalje je naveo da je u razumnom vremenskom roku preduzimao sve procesne radnje s ciljem konačnog namirenja apelanata, ali da zbog navedenih okolnosti (o čemu su tražioci izvršenja bili upoznati) potraživanje apelanata nije izmireno, a na navedene okolnosti sud nije mogao utjecati.

16. Ustavni sud je telefonskim putem od Općinskog suda dobio informaciju da je predmetni izvršni postupak u toku.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...]

19. Zakon o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 52/14 i 36/18). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 8.

Odluku o finansijskoj konsolidaciji društva sa većinskim učešćem državnog kapitala (u daljnjem tekstu: odluka) donosi Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, vlada kantona, gradsko ili općinsko vijeće u roku 30 dana od dana dostavljanja zahtjeva iz člana 7. ovog zakona.

Za donošenje odluke iz stava 1. ovog člana u svakom pojedinom slučaju nadležan je nivo vlasti koji u privrednom društvu koje se konsoliduje vrši ovlaštenja na osnovu učešća državnog kapitala (u daljnjem tekstu: nadležni organ vlasti).

Odlukom iz stava 1. ovog člana bliže se uređuje postupak i vrijeme trajanja finansijske konsolidacije za svako pojedino društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala, s tim da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od 10.07.2019. godine.

Odluka iz stava 1. ovog člana dostavlja se Poreznoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, nadležnom sudu i drugim nadležnim organima.

Ukoliko društvo sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje ne započne izmirivati sve svoje tekuće finansijske obaveze u roku 60 dana od dana donošenja odluke iz stava 1. ovog člana, nadležni organ vlasti donijet će odluku kojom stavlja van snage svoju odluku o finansijskoj konsolidaciji tog društva sa većinskim učešćem državnog kapitala.

Ukoliko na osnovu podnesenog zahtjeva iz člana 7. ovog zakona utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje postupka finansijske konsolidacije, nadležni organ vlasti donosi odluku o odbijanju zahtjeva za pokretanje postupka finansijske konsolidacije.

Član 9.

U toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.

Ako je nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje u toku postupak prinudnog izvršenja kod poslovnih banaka nadležni organ vlasti može donijeti odluku o otvaranju novog računa kod poslovne banke za obavljanje platnih transakcija nad kojim se ne može provesti prinudno izvršenje dok traje postupak finansijske konsolidacije, uz saglasnost Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine.

Račun iz stava 2. ovog člana zatvara se odlukom nadležnog organa vlasti koji je odgovoran za posljedice svih transakcija na novootvorenom računu.

Od stupanja na snagu odluke iz člana 8. stav 1. ovog zakona do završetka postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala u skladu sa članom 10. ovog zakona, zastarijevanje ne teče za potraživanja prema društvu sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje.

Ukoliko je zastarijevanje počelo teći prije stupanja na snagu odluke iz člana 8. stav 1. ovog zakona ono nastavlja teći nakon završetka postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala u skladu sa članom 10. ovog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastarjelost.

Član 10.

Nadležni organ vlasti donosi odluku o završetku postupka finansijske konsolidacije društva sa većinskim učešćem državnog kapitala najkasnije tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ukoliko nadležni organ vlasti ne donese odluke o završetku postupaka finansijske konsolidacije prije isteka roka iz stava 1. ovog člana svi pokrenuti postupci finansijske konsolidacije društava sa većinskim učešćem državnog kapitala završavaju se i prestaju sva dejstva postupaka finansijske konsolidacije po isteku roka tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

23. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

25. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

28. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od strane bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od strane bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

30. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantiraju izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 13. jula 2006. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period duži od približno 13 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, kao i na veći broj tražilaca izvršenja koji potražuju svoja prava koja su utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, te imajući u vidu i položaj izvršenika, Ustavni sud zaključuje da se radi o izuzetno složenom postupku.

33. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante jer pokušavaju da namire svoja potraživanja iz radnog odnosa koja su utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom. Ustavni sud zapaža da su apelanti više puta sudu podnosili prijedlog za promjenu predmeta i sredstava izvršenja, i to: početkom 2008. godine (rješenje kojim je dozvoljena promjena predmeta i sredstava izvršenja je donijeto 15. aprila 2008. godine), te 26. novembra 2010. i 30. septembra 2013. godine, na šta apelanti po zakonu imaju pravo, ali je to okolnost koja je objektivno utjecala na tok predmetnog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu postupili po zaključku suda od 17. januara 2011. godine, zbog čega je odbijen njihov prijedlog za promjenu izvršenika, tj. da se njihova potraživanja namiruju od privrednog društva Unis-Group d.o.o. Vogošća.

34. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio mjesec i po dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje (prijedlog za izvršenje je podnesen 13. jula 2006. godine, a rješenje o izvršenju je donijeto 28. augusta 2006. godine), što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje u razumnom roku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su nekretnine koje su predstavljale sredstvo izvršenja bile od većeg društvenog značaja, zbog čega je Općinski sud rješenjem od 7. februara 2008. godine usvojio prigovor trećeg lica (Općine Vitez), te je izvršenje na predloženim nekretninama proglasio nedopuštenim. Dakle, Ustavni sud zapaža da se izvršenje nad predloženim nekretninama nije moglo provesti, što predstavlja objektivnu okolnost na koju Općinski sud nije mogao utjecati.

35. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, prije i nakon odlučivanja o žalbi od strane Kantonalnog suda, nastavio preduzimati procesne radnje, te je na prijedlog apelanata da se izvršenje provede na izvršenikovim novčanim sredstvima (koji je dostavljen sudu nakon što je sud rješenjem od 7. februara 2008. godine usvojio prigovor Općine Vitez, te izvršenje na predloženim nekretninama proglasio nedopuštenim) u razumnom roku dozvolio rješenjem od 15. aprila 2008. godine. Navedeno rješenje kojim se mijenja predmet i sredstvo izvršenja Općinski sud je dostavio bankama na daljnje provođenje, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a. Dakle, Općinski sud se ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično i bez nepotrebnog odlaganja, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja potraživanja apelanata jer izvršenik na računima koji su se nalazili kod banaka nije imao novčanih sredstava, odnosno računi su već bili blokirani. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84- 86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

36. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u razumnom roku postupio i po podnesku apelanata od 26. novembra 2010. godine (kojim su sudu predložili promjenu predmeta izvršenja na novčanim sredstvima privrednog društva Unis-Group d.o.o. Vogošća) na način da je taj prijedlog Općinski sud rješenjem od 23. marta 2011. godine odbio, i to nakon što apelanti nisu postupili po zaključku suda od 17. januara 2011. godine.

37. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon podneska apelanata od 30. septembra 2013. godine (kojim su predložili promjenu sredstava izvršenja na izvršenikovim nekretninama), nastavio preduzimati procesne radnje. Naime, održao je ročište 19. novembra 2013. godine na kojem je odredio stalnog sudskog vještaka radi vještačenja nekretnina koje su predložene kao sredstvo izvršenja, te je provedeno vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka.

38. Ustavni sud nadalje zapaža da je Vlada FBiH 4. marta 2016. godine donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji izvršenika, što je za posljedicu, prema članu 9. stav (1) Zakona o konsolidaciji, imalo nemogućnost pokretanja prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva s većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje, tj. izvršenika, što je predstavljalo objektivnu okolnost koja je doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.

39. Dakle, imajući u vidu cjelokupnu dužinu predmetnog postupa, koji traje 13 godina i u kojem apelanti još uvijek nisu namirili svoja potraživanja utvrđena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, Ustavni sud zapaža da je u tom postupku, i pored evidentnih kraćih perioda pasivnosti Općinskog suda, dužini trajanja postupka ipak odlučujuće doprinijela okolnost da je postupak izuzetno složene prirode, da je kao sredstvo izvršenja predložena imovina koja je od većeg društvenog značaja, da izvršenik na računima kod banaka nije imao novčanih sredstava, te Odluka Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika, što je od apelanata zahtijevalo stalne zahtjeve za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, a što je postupak činilo sve dužim. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek nisu povrijeđena prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

41. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, te da su apelanti imali na raspolaganju i koristili zakonom ustanovljene pravne lijekove Ustavni sud ne može zaključiti da su oni nedjelotvorni zbog činjenice da nisu rezultirali namirenjem apelanata u izvršnom postupku koji još uvijek traje, pa smatra da su i navodi apelacije o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije također neosnovani.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku apelantima ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je dužini trajanja postupka odlučujuće doprinijela okolnost da je predmetni postupak izuzetno složene prirode, da je u izvršnom postupku kao sredstvo izvršenja predložena imovina koja je od većeg društvenog značaja i koja nije mogla biti predmet izvršenja, da izvršenik na računima kod banaka nije imao novčanih sredstava, te Odluka Vlade FBiH o finansijskoj konsolidaciji izvršenika, na koje okolnosti Općinski sud objektivno nije mogao utjecati, zbog čega u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje u razumnom roku.

44. Nema ni povrede prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije kada su apelanti imali na raspolaganju i koristili zakonom ustanovljene pravne lijekove za koje se ne može zaključiti da su nedjelotvorni zbog činjenice da nisu rezultirali namirenjem apelanata u izvršnom postupku koji još uvijek traje.

45. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3256/17 (R. L. i drugi) | Sudska praksa | Aktio