Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-868/19 (S. V., F. D., S. Š. i I. M.)
Odluka donesena 25. 06. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kolektivni ugovor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-868/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
25. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-868/19, rješavajući apelaciju Saliha Vajzovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Salih Vajzović, Ferid Džihanić, Samir Šehić i Ismir Mizdrak protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 280066 18 Rev od 6. decembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 280066 13 Rsž od 21. februara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 280066 13 Rs 4 od 26.
avgusta 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Vajzović, Ferid Džihanić, Samir Šehić i Ismir Mizdrak (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Adnan Novo, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 280066 18 Rev od 6. decembra 2018. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 280066 13 Rsž od 21. februara 2018. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 280066 13 Rs 4 od 26. avgusta 2013. godine.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda obavezan je tuženi („Energopetrol“ d.d. Sarajevo) da tužiocima (apelanti, A.Ž., S.L., S.M. i R.L.) isplati razlike osnovnih plata uvećane za minuli rad, za određeni period u utvrđenim iznosima, sa zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, naloženo je tuženom da za tužioce obračuna i uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje na obračunate i dosuđene razlike plata za navedeni period, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presude je preinačena u dosuđujućem dijelu odluke na način da su umanjeni iznosi dosuđeni apelantima na ime razlike osnovnih plata uvećanih za minuli rad, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, na način da je tuženi obavezan platiti manji iznos troškova. U preostalom dijelu žalba je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Osporenom odlukom Vrhovnog suda odbijene su revizije apelanata i tuženog i potvrđena je drugostepena odluka.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da iz utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da su apelanti kao raniji zaposlenici tuženog, sa tuženim kao poslodavcem zaključili nove ugovore o radu na neodređeno vrijeme. Ovi ugovori su zaključeni nakon promjene vlasničke strukture i donošenja internih kolektivnih ugovora tuženog, u skladu sa tim kolektivnim ugovorima, te se postavljeni tužbeni zahtjevi za isplatu razlike plate odnose na period poslije izvršene privatizacije tuženog. Vrhovni sud je dalje naveo da su nižestepeni sudovi ukazali da su odredbe Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti naftne i petrohemijske privrede u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: GKU) vezano za obračun plate povoljnije za apelante, nego odredbe kolektivnih ugovora tuženog. Vrhovni sud je naveo da je nakon zaključenja novih ugovora o radu (poslije privatizacije) i zaključenja internog kolektivnog ugovora između poslodavaca i sindikata zaposlenika, za apelante nastala nova pravna situacija, tako da se njihov daljnji radni odnos nastavlja po pravilima ustanovljenim novim ugovorom o radu, čiji je sastavni dio interni kolektivni ugovor, u skladu sa kojim im pripada pravo na platu i ostala primanja, ukoliko su veća od onih koja su propisana Opštim kolektivnim ugovorom (u daljnjem tekstu: OKU) iz 2005. godine. Vrhovni sud je naveo da je utvrđeno da je tuženi apelantima isplaćivao manje iznose plata i doprinosa nego što im pripadaju primjenom odredaba OKU. Zbog toga je, kako je naveo Vrhovni sud, drugostepeni sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev apelanata do iznosa utvrđenih nalazom i mišljenjem vještaka (kojim je utvrđena razlika između isplaćenih plata i plata koje je tuženi trebao obračunavati i isplaćivati apelantima), dok je u pogledu iznosa preko dosuđenih pravilno odbio tužbeni zahtjev.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili odredbe OKU, umjesto GKU, zbog čega su im dosuđeni „značajno manji iznosi nego u prvostepenoj presudi“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Vrhovnog suda u predmetnom postupku. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju sa aspekta primjene materijalnog prava, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1583/16 od 28. aprila 2016. godine i AP 486/17 od 15. juna 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević