Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/19 ("Genena" d.o.o. Usora)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-789/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-789/19, rješavajući apelaciju "Genena" d.o.o. Usora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Genena" d.o.o.

Usora podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 62 0 Ps 010459 18 Rev od 11. decembra 2018. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 010459 17 Pž 2 od 26.

marta 2018. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 010459 17 Ps 2 od 7. jula 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. "Genena" d.o.o. Usora (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanela Gorčić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 62 0 Ps 010459 18 Rev od 11. decembra 2018. godine, Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ps 010459 17 Pž 2 od 26. marta 2018. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 62 0 Ps 010459 17 Ps 2 od 7. jula 2017. godine.

2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno Odlukom o dopustivosti broj AP-3316/18 od 17. jula 2018. godine odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv Presude Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 010459 17 Pž 2 od 26. marta 2018. godine, jer je apelant protiv navedene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu o kojoj nije bilo odlučeno.

3. Presudom Višeg privrednog suda odbijena je žalba apelanta i potvrđena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se naloži tuženom („FL WOOD“ d.o.o. Foča) da mu isplati novčani iznos od 562.812,58 KM, od čega dio na ime štete, a dio na ime izgubljene zarade, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

4. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv presude Višeg privrednog suda, Vrhovni sud je rješenjem od 11. decembra 2018. godine odbacio reviziju kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, osim kada je (kao u konkretnom predmetu) u pitanju privredni spor u kom slučaju rok za izjavljivanje revizije iznosi 15 dana, u skladu sa odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP RS). Vrhovni sud je naveo da je drugostepena presuda donesena 26. marta 2018. godine, te da je prema dostavnici ova odluka dostavljena apelantu, odnosno njegovom punomoćniku, dana 7. maja 2018. godine, kada je počeo teći rok za izjavljivane revizije. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je apelant protiv ove presude mogao izjaviti reviziju najkasnije 22. maja 2018. godine, međutim, da je revizija pisana 2. juna 2018. godine i u skladu sa odredbom člana 243. ZPP, dostavljena prvostepenom sudu preporučenom poštanskom pošiljkom od 4. juna 2018. godine. Slijedom iznesenog, Vrhovni sud je naveo da je revizija apelanta neblagovremena, zbog čega je odbačena u skladu sa odredbom člana 247. stav 1. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju apelant propustio da u propisanom roku nadležnom sudu podnese reviziju, a u skladu sa odredbom člana 237. stav 1. ZPP, kojom je propisano da: "Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana." Ustavni sud zapaža, dakle, da Vrhovni sud nije odlučivao o osnovanosti apelantove revizije, već je njegova revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije u zakonom propisanom roku podnio reviziju. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-789/19 ("Genena" d.o.o. Usora) | Sudska praksa | Aktio