Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5327/17 (M. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5327/17
Apelacija
Odluka o meritumu
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP 5327/17, rješavajući apelaciju Maide Mešković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Maide Mešković podnesena zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 027352 14 I kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Maida Mešković zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 027352 07 P od 31. decembra 2013. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Maida Mešković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnijela je 15. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 027352 14 I, te zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 027352 07 P od 31. decembra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 25. januara 2018. godine, te 18. marta i 22. maja 2019. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, odnosno izjašnjenja o statusu predmeta, dok je od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 22. aprila 2019. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 8. februara 2018. godine, a izjašnjenja 27. marta i 29. maja 2019. godine, a Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio je 3. maja 2019. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 24. decembra 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv S.B. na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 32 0 P 027352 07 P od 31. decembra 2013. godine radi naplate glavnog duga u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka s prijedlogom da se izvršenje provede na nekretnini izvršenika. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 P 027352 14 I od 15. januara 2015. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je S.B. izjavila prigovor 30. januara 2015. godine.
6. Apelantica je 24. decembra 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv S.B. na osnovu izvršnih isprava - Rješenja Općinskog suda broj 32 O V 103802 08 V od 26. marta 2014. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 V 103802 14 Gž od 25. septembra 2014. godine radi naplate troškova vanparničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka s prijedlogom da se izvršenje provede na nekretnini izvršenika. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 V 103802 14 I od 7. aprila 2015. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je S.B. izjavila prigovor 21. aprila 2015. godine.
7. S.B. je 6. februara 2015. godine podnijela prijedlog za izvršenje protiv apelantice na osnovu izvršne isprave - Presude Općinskog suda broj 32 0 P 027352 07 P od 31. decembra 2013. godine radi naplate duga u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka s prijedlogom da se izvršenje provede na apelanticinoj nekretnini (stanu). Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 P 027352 15 I 2 od 18. februara 2015. godine odredio predloženo izvršenje protiv kojeg je apelantica izjavila prigovor 25. februara 2015. godine. S.B. je 6. februara 2015. godine izvršila uplatu duga po presudi od 31. decembra 2013. godine.
8. Općinski sud je 14. decembra 2015. godine održao ročište na kojem su apelantica i S.B. predložile spajanje izvršnih postupaka broj 32 0 P 027352 14 I i 32 0 P 027352 15 I 2 zbog čega je zakazano novo ročište za 5. februar 2016. godine, koje je odgođeno za 2. mart 2016. godine (bolovanje postupajućeg sudije), te na saglasan prijedlog apelantice i S.B. (radi prebijanja potraživanja) novo ročište zakazao za 18. april 2016. godine.
9. Općinski sud je (na saglasan prijedlog stranaka) zaključkom od 31. decembra 2015. godine izvršio spajanje izvršnog postupka broj 32 0 P 027352 15 I 2 s izvršnim postupkom broj 32 0 P 027352 14 I, te odredio da će se postupak voditi pod brojem 32 0 P 027352 14 I, dok je zaključkom od 18. aprila 2016. godine izvršio spajanje izvršnog postupka u predmetu broj 32 0 V 103802 14 I s izvršnim postupkom u predmetu broj 32 0 P 027352 14 I, te odlučio da će se postupak voditi pod brojem 32 0 P 027352 14 I (jer je u oba izvršna predmeta određeno izvršenje na istoj nekretnini).
10. Postupajući po zaključku Općinskog suda od 25. aprila 2016. godine, vještak ekonomske struke je dostavio nalaz i mišljenje 14. juna 2016. godine (na okolnost utvrđivanja međusobnih potraživanja apelantice i S.B. radi predloženog prebijanja potraživanja stranaka), dok je Općinski sud 14. septembra 2016. godine održao ročište na kojem je proveden ovaj nalaz i mišljenje i na kojem se raspravljalo o pitanju redoslijeda namirenja apelanticinog potraživanja (glavni dug, kamate i troškovi).
11. Općinski sud je rješenjem od 30. januara 2018. godine djelimično usvojio prigovore S.B. protiv rješenja o izvršenju od 15. januara 2015. godine i rješenja od 7. aprila 2015. godine u dijelu u kojem je tražila prebijanje potraživanja stranaka, te utvrdio prebijanje potraživanja apelantice i S.B. Također, obustavio je izvršenje određeno rješenjem od 18. februara 2015. godine (po prijedlogu S.B.) u dijelu naplate glavnog duga sa zakonskom zateznom kamatom, a ostavljeno je na snazi u dijelu naplate troškova izvršnog postupka, te obavezao S.B. da apelantici naknadi troškove izvršnog postupka, dok je u preostalom dijelu apelanticin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.
12. Općinski sud je održao ročište 15. februara 2018. godine radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine S.B. vještačenjem, te je 27. februara 2018. godine u tom pogledu dao nalog vještaku građevinske struke, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio 5. jula 2018. godine, dok je zaključkom od 19. jula 2018. godine (na apelanticin prijedlog) odredio dopunu građevinskog vještačenja (koju je ovaj vještak dostavio 26. jula 2018. godine).
13. Kantonalni sud je rješenjem od 5. oktobra 2018. godine djelimično uvažio apelanticinu žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 30. januara 2018. godine, preinačio predmetno rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je apelantici dosuđen veći iznos troškova, dok je u preostalom dijelu odbijena apelanticina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
14. Općinski sud je zaključkom od 20. septembra 2018. godine zakazao prvo ročište za prodaju nekretnine S.B. za 30. oktobar 2018. godine, koje je proglašeno neuspjelim, te je zaključkom od 31. oktobra 2018. godine zakazano drugo ročište za prodaju nekretnine za 10. decembar 2018. godine.
15. S.B. je podneskom od 9. novembra 2018. godine obavijestila Općinski sud da je izvršila uplatu duga utvrđenog rješenjem od 30. januara 2018. godine, kao i troškove postupka, dok je apelantica podneskom od 14. novembra 2018. godine obavijestila Općinski sud da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti, jer je S.B. izmirila svoju obavezu prema apelantici, zbog čega je Općinski sud zaključkom od 21. novembra 2018. godine stavio van snage zaključak od 31. oktobra 2018. godine.
16. Općinski sud je rješenjem od 15. februara 2019. godine obustavio izvršenje određeno po apelanticinim prijedlozima rješenjima o izvršenju od 15. januara i 7. aprila 2015. godine, jer je apelantica povukla prijedlog za izvršenje.
17. S.B. je protiv rješenja od 15. februara 2019. godine izjavila prigovor 25. februara 2019. godine, koji je odbijen rješenjem Kantonalnog suda od 8. aprila 2019. godine, jer je potraživanje S.B. u cijelosti namireno 7. decembra 2018. godine uz obrazloženje da rješenjem o izvršenju od 15. februara 2015. godine S.B. nije dosuđena kamata, jer je nije ni tražila prijedlogom za izvršenje.
18. Općinski sud je rješenjem od 28. maja 2019. godine utvrdio da je izvršni postupak u cijelosti završen.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
19. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da izvršni postupak u vrijeme podnošenja apelacije traje tri godine, a da nije odlučeno o istaknutim prigovorima, te da rješenja o izvršenju nisu postala izvršna. Također, apelantica navodi da, „ako se uzme u obzir da je Ustavni sud slijedeći konzistentnu praksu Evropskog suda u više odluka dao mišljenje da je izvršni postupak integralni dio suđenja, te da je u tom kontekstu apelanticina tužba podnesena 14. marta 2007. godine“.
b)Odgovori na apelaciju
20. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koja je detaljno navedena u činjeničnom dijelu ove odluke, te je istakao da je Općinski sud efikasnim postupanjem izbjegao nepotrebno odugovlačenje postupka i da je odluku donio u razumnom roku, te da je osigurao apelantici zaštitu njenih prava u skladu s Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.
21. Kantonalni sud je istakao da se prema Planu rješavanja predmeta, koji je donesen i za 2019. godinu, predmeti rješavaju prema starosti podnesene tužbe Općinskom sudu, te istakao da na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, koji se rješavaju kvartalno po prioritetu.
V.Relevantni propisi
22. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11- Odluka USBiH, 35/12, 35/12- Rješenje USBiH, 46/16 i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 73.
Pristupanje izvršenju (1) Nakon upisa ubilježavanja izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja nad tom nekretninom provesti poseban izvršni postupak.
(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje nad istom nekretninom stupa u već pokrenuti izvršni postupak.
[...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak
25. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 027352 07 P od 31. decembra 2013. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
26. Naime, Ustavni sud ukazuje na to da je apelantica 24. decembra 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje navedene presude Općinskog suda, pa stoga Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum prijema navedene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica predmetnu presudu primila prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 15. decembra 2017. godine iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud nalazi da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila navedenu presudu Općinskog suda.
27. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao da u Bosni i Hercegovini, konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. sa daljnjim referencama, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da su apelacije koje su podnesene u odnosu na izvršne postupke koji nisu djelotvorno okončani dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
29. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c)Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...]
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
34. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
35. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
36. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 24. decembra 2014. godine, kao dana podnošenja apelanticinih prijedloga za izvršenje, pa do 14. novembra 2018. godine (kada je apelantica obavijestila Općinski sud da povlači prijedlog za izvršenje u cijelosti, jer je S.B. izmirila svoju obavezu prema apelantici). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i 11 mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
37. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su apelantica i S.B. jedna protiv druge podnijele prijedloge za izvršenje na osnovu iste izvršne isprave, kao i da je apelantica, dodatno, podnijela još jedan prijedlog za izvršenje protiv S.B. na osnovu drugih izvršnih isprava, te da je u toku izvršnog postupka došlo do spajanja predmetnih izvršnih postupaka, kao i da je rađeno ekonomsko vještačenje i građevinsko vještačenje, pa Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.
38. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnih postupaka.
39. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučio o apelanticinim prijedlozima za izvršenje u relativno kratkim rokovima (22 dana, odnosno u roku nešto dužem od tri mjeseca). Nadalje, Ustavni sud uočava da je nakon toga Općinski sud preduzimao niz procesnih radnji u skladu s prijedlozima apelantice i S.B., pa je tako, između ostalog, donio dva zaključka kojima je izvršio spajanje tri izvršna postupka, dao nalog vještaku da utvrdi međusobna potraživanja stranaka i održao ročište tim povodom. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je u relevantnom periodu postupao i Kantonalni sud, koji je u relativno kratkom roku odlučio o apelanticinoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku, jer nema elemenata koji ukazuju na to da su redovni sudovi odugovlačili izvršni postupak, dok je na dužinu trajanja predmetnog postupka nesporno utjecala njegova složenost.
40. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nepoštivanja standarda okončanja izvršnog postupka u razumnom roku pred redovnim sudovima, imajući u vidu da su redovni sudovi u relativno kratkim rokovima preduzimali procesne radnje radi okončanja postupka, te da su rješenja o izvršenju uredno provedena u periodu od tri godine i 11 mjeseci.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević