Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4146/17 (M. K.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4146/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-4146/17, rješavajući apelaciju Milenka Kobasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 016244 16 Gž od 9. decembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, kojeg zastupa Milena Kobas iz Banja Luka, podnio je 3. oktobra 2017 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda RS broj 77 0 P 016244 17 Rev 2 od 14. juna 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 016244 15 P 2 od 20. juna 2016. godine obavezan je tuženi „Arcelor Mittal Prijedor“ d.o.o Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu isplati otpremninu u iznosu precizranom u presudi sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. aprila 2006. godine dok je dio tužbenog zahtjeva za isplatu otpremnine u iznosu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan. Presudom je odbijen zahtjev apelanta da mu tuženi isplati iznos za periode precizirane u presudi po osnovu izgubljene zarade dok je tužba odbačena u dijelu u kojem je traženo da se utvrdio da je apelant bio izložen diskriminaciji, radi isplate rente, naknade nematerijalne štete i isplate regresa i nagrade za dan rudara. Presudom je obavezan tužbeni da apelantu naknadi troškove postupka precizirane u presudi.
3. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je presudom broj 77 0 P 016244 16 Gž 2 od 9. decembra 2016. godine žalbu usvojio, preinačio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu u pogledu isplate otpremnine te obavezao tuženog da apelantu isplati iznos preciziran u presudi umjesto dosuđenog iznosa dok je u preostalom dijelu odluka prvostepenog suda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.
4. Protiv navedene presude apelant je putem zastupnice Milene Kobas izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 77 0 P 016244 17 Rev 2 od 14. juna 2017. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju je navedeno da je odredbama člana 301.b) Zakona o parničnom postupku propisano da u postupku po reviziji stranku mora kao punomoćnik zastupati advokat osim ako je sama stranka advokat a da izuzetno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je prema odredbama ovog ili drugog zakona ovlašten da zastupa stranku a koji ima položen pravosudni ispit. Kako je reviziju u konkretnom slučaju u ime apelanta izjavila apelantova sestra koja nije diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom već je upravni pravnik sa položenim stručnim ispitom, to je Vrhovni sud donio rješenje kao u dispozitivu..
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člna 13. Evropske konvencije i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Navodi i da nije izvršena odluka Ustavnog suda broj AP-2907/16 o d 10. maja 2017. godine kojom mu je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog dužine trajanja postupka a koji iznos mu nikada nije isplaćen.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 016244 16 Gž 2 od 9. decembra 2016. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 016244 17 Rev 2 od 14. juna 2017. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Okružnog suda broj 77 0 P 016244 16 Gž 2 od 9. decembra 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
8. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju, kako je već rečeno, rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 016244 17 Rev 2 od 14. juna 2017. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 016244 16 Gž 2 od 9. decembra 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. oktobra 2017. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda broj 77 0 P 016244 16 Gž 2 od 9. decembra 2016. godine.
9. Osim toga Ustavni sud ukazuje da je, suprotno navodima apelanta, odluka Ustavnog suda broj AP-2907/16 o d 10. maja 2017. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) izvršena, obzirom da je, shodno obavještenju Kancelarije pravnog predstavnika Vlade RS od 16. oktobra 2017. godine, apelantu 2. septembra 2017. godine isplaćen iznos od 1.000,00 KM po osnovu izvršenja navedene odluke Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević