Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6871/18 (N. M.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6871/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-6871/18, rješavajući apelaciju Našida Melića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Našida Melića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 V 036586 17 Rev od 11. septembra 2018.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Našid Melić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Adil Lozo i drugi" d.o.o. Travnik, podnio je 23. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 V 036586 17 Rev od 11. septembra 2018. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 14. marta 2016. godine za nekretninu (pobliže opisanu u izreci predmetnog rješenja), izuzetu Rješenjem Opštinske komisije za privredu Skupštine opštine Travnik od 25. maja 1981. godine, predlagačima i ranijim korisnicima - apelantu, F. M., A. M., S. M., M. M., E. M., M. M. i S. V., kao nasljednicima A. M., određena je naknada za izuzetu nekretninu na kojoj je izvršena eksproprijacija u iznosu od 45.360,00 KM. Nadalje, protupredlagači (Općina Travnik i Kantonalna direkcija za ceste KBS, kao pravni slijednik Samoupravne interesne zajednice za regionalne puteve Travnik, sa sjedištem u Busovači) solidarno su obavezani da predlagačima isplate navedenu naknadu u roku od 15 dana po pravomoćnosti predmetnog rješenja, a ukoliko protupredlagači ne isplate navedenu naknadu u ostavljenom roku, određeno je da su dužni na iznos neisplaćene naknade platiti zakonsku zateznu kamatu. Osim toga, protupredlagači su obavezani da predlagačima nadoknade troškove vanparničnog postupka, kao i troškove vještačenja u određenom novčanom iznosu (preciziranom u izreci predmetnog rješenja), dok su sa viškom zahtjeva za naknadu troškova u predmetnom vanparničnom postupku predlagači odbijeni.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 20. decembra 2016. godine preinačeno je rješenje Općinskog suda od 14. marta 2016. godine i prijedlog za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu odbačen je kao neblagovremen.
4. Odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 20. decembra 2016. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 11. septembra 2018. godine kojim je reviziju odbio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da se na podneseni prijedlog i postupak za određivanje naknade imala primijeniti odredba člana 70. Zakona o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/07), po kojoj raniji vlasnik (u konkretnom slučaju prednik predlagača i predlagači) imao pravo podnijeti zahtjev za određivanje naknade, ali u roku od godinu dana od stupanja na snagu tog zakona (9. oktobar 2007. godine). Nadalje, kako je ovim zakonom, koji je lex specialis, propisan rok za podnošenje prijedloga za određivanje naknade upravo u slučajevima u kojima je eksproprijacija nekretnine izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona, a da naknada nije isplaćena, kakav je predmetni slučaj, Vrhovni sud je istakao da to podnošenje prijedloga nakon isteka navedenog roka isti čini neblagovremenim. U konačnici, kako je u postupku utvrđeno da je prijedlog podnesen po proteku zakonom propisanog roka za njegovo podnošenje prema odredbi člana 70. stav 3. istog zakona (tj. 22. jula 2010. godine), Vrhovni sud je istakao da je odluka drugostepenog suda pravilna i zasnovana na zakonu.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 70. stav 3. Zakona o eksproprijaciji Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 70/07), u propisanom roku podnese zahtjev za određivanje naknade za eksproprisanu nekretninu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević