Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2084/19 ("Boksit" a.d. Milići)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2084/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2084/19, rješavajući apelaciju "Boksit" a.d. Milići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Boksit" a.d. Milići podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 Rs 045584 18 Rev od 11. decembra 2018. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. "Boksit" a.d. Milići iz Milića (u daljnjem tekstu: apelant) , kojeg zastupa Rosanda Deurić advokatica iz Milića, podnio je 24. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 045584 18 Rev od 11. decembra 2018. godine.
2. Presudom Onsovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 045584 17 Rs 2 od 5. februara 2018. godine, poništene su kao nezakonite odluke apelanta, pa se obavezuje da tužioca Nebojšu Jovanovića iz Milića vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora o radu ili na druge poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima. Istovremeno je apelant obavezan da mu isplati nalkandu na ime izgubljenih plata na koje tužioc ima pravo prema kolektvinom ugovoru te Pravilniku o radu i ugovoru o radu. Također, apelant je obavezan da tužiocu nadokandi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.812,64 KM, a sve u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 045584 18 Rsž 2 od 5. juna 2018. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena , u dijelu odluke kojim je usvojen tužbeni zahtjev i obavezan tuženi apelant da tužiocu nakandi troškove postupka (stav 1.,2., 3., 4. i 6. izreke presude). U preostalom dijelu kojim je tužba odbačena i odbijen zahtjev za dosuđenje troškova preko dosuđenog do tarženog iznosa (stav 5. i 7. izreke presude), prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 045584 18 Rev od 11. decembra 2018. godine revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 237. stav 2. Zakona o aprničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09, 61/13- dalje: ZPP), propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Pored nenovčanih zahtjeva, tužbeni zahtjev (kojem su nižestepeni sudovi udovoljili) se odnosi i na isplatu nakande plate za određeni period te nakandu razlike plate, u ukupnom iznosu od 21.482,92 KM, sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima spora, koji se ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti predmeta spora, pa tako ni pri određivanju vrijednosti pobijane presude. Ni jedan od iznosa ne prelazi vrijednost od 30.000,00 KM, iz čega slijedi da ni vrijednost presude koja se pobija revizijom ne prelazi tu vrijednost, što reviziju čini nedopuštenom u smislu naprijed citirane zakonske odredbe ZPP-a.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 045584 18 Rsž 2 od 5. juna 2018. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 045584 18 Rev od 11. decembra 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 045584 18 Rsž 2 od 5. juna 2018. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 045584 18 Rev od 11. decembra 2018. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 045584 18 Rsž 2 od 5. juna 2018. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. aprila 2019. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 045584 18 Rsž 2 od 5. juna 2018. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević