Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2070/19 (S. C.)
Odluka donesena 20. 06. 2019.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2070/19
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 06. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik i Mato Tadić i Mirsad Ćeman, potpredsjednici, na sjednici održanoj 25. juna 2019. godine, u predmetu broj AP-2070/19, rješavajući zahtjev Slobodana Cvijića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Slobodana Cvijića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Cvijić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đorđe Krčmar, advokat iz Gradiške, podnio je 14. maja 2019. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 K 045360 18 Kž od 12. februara 2019. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se odlaže izvršenje presude Okružnog suda do konačne odluke Ustavnog suda.
2. Presudom Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 K 045360 17 K od 11. juna 2018. godine apelant je oglašen krivim da je na način naveden u presudi počinio krivično djelo Oštećenje tuđe stvari iz člana 249. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ) pa je osuđen na novčanu kaznu u iznos od 400 KM, koju je dužan platiti a u slučaju neplaćanja ista će se zamijeniti kaznom zatvora. Istom presudom oštećeni je upućen na parnicu, a apelant obavezan na plaćanje paušala.
3. Odlučujući po žalbi apelanta Okružni sud je donio presudu broj 72 0 K 045360 18 Kž od 12. februara 2018. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio presudu od 11. juna 2018. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je ukazao na žalbene navode apelanta , te naveo da isti nisu doveli u sumnju zaključke prvostepene presude i iskaz svjedoka D.D., koji je potkrijepljen drugim dokazima i kao takav objektivan i u cijelosti prihvatljiv, a koji je doveden u vezi sa izjavama supruge i sina apelanta i drugim dokazima. Takođe, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud na potpuno i pravilno činjenično stanje pravilno primijenio KZ, nalazeći da se u radnjama apelanta stiču obilježja krivičnog djela oštećenje tuđe stvari.
4. Apelant u apelaciji navodi povredu prava na pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, pravo pristupa sudu, grubu povrede odredaba zakona i grube povrede činjenica, iz čega proizilazi da apelant ukazuje na povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi stim ukazuje da nije pozvan na sjednicu vijeća koje je odlučivalo o žalbi, te dalje ukazuje na propuste drugostepenog suda koji nije na pravilan način preispitao žalbene navode, niti je analizirao tok postupka pred prvostepenim sudom, kao i činjenice i dokaze koje su provedene u toku postupka što pojašnjava u apelaciji. U suštini, apelant navodi da nije oštetio tuđu stvar ( kandžu koja mu je stavljena na točkove automobila), te osporava način na koji je sud cijenio dokaze. Apelant je tražio da Ustavni sud do okončanja postupka po apelaciji donese privremenu mjeru kojom će odložiti postupanje (izvršenje) po presudi Okružnog suda.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud primjećuje da je apelant osuđen na novčanu kaznu, koja će ukoliko apelant ne plati biti zamijenjena kaznom zatvora. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo niti jedan razlog za izdavanje privremene mjere. Očito je da apelant smatra da je navodna povreda prava na pravičan postupak, koju je naveo u apelaciji dovoljan osnov za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji.
10. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazao na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada je kažnjen na novčanu kaznu, koja u slučaju da se pokaže da je bez osnova lako može biti „vraćena“ apelantu, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević