Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5451/17 (D. H. i E. H. L.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upravni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 41
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-5451/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-5451/17, rješavajući apelacije Dževada Hadžihafizovića i Eugenije Hadžihafizović Lefand, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Hadžihafizovića i Eugenije Hadžihafizović Lefand u odnosu na dužinu trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 03 0 U 015647 16 U, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževada Hadžihafizovića i Eugenije Hadžihafizović Lefand podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 015647 16 U od 7. juna 2018. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževad Hadžihafizović i Eugenija Hadžihafizović Lefand (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijeli su 25. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 03 0 U 015647 16 U. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-5451/17.
2. Apelanti su 16. jula 2018. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 015647 16 U od 7. juna 2018. godine. Ova apelacija je zavedena pod brojem AP-3832/18.
Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da su navedene apelacije podnijeli isti apelanti i da se odnose na isti osporeni postupak, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju apelacija br. AP-5451/17 i AP-3832/18 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5451/17.
4. U konkretnom slučaju, Rješenjem Općinske službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gradačac broj 08-30-548/16 od 4. maja 2016. godine, odbijen je zahtjev apelanata za usklađivanje katastra nekretnina sa zemljišnim knjigama za određene parcele (bliže opisane u navedenom rješenju).
5. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-2-853/16 od 11. avgusta 2016. godine, odbijena je žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog upravnog rješenja. Protiv navedenog rješenja Federalne uprave, apelanti su 21. septembra 2016. godine podnijeli tužbu Kantonalnom sudu.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 015647 16 U od 7. juna 2018. godine odbijena je tužba apelanata.
7. U odgovoru na apelaciju (od 14. juna 2019. godine), Kantonalni sud je istakao da iz stanja spisa proizlazi da su apelanti 16. jula 2018. godine, Vrhovnom sudu Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijeli zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Kantonalnog suda, te da Vrhovni sud o tom zahtjevu još uvijek nije odlučio.
Apelacioni navodi
8. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti su, u apelaciji broj AP-5451/17, istakli da su im navedena prava povrijeđena jer su „podnijeli 21. septembra 2016. godine tužbu upravni spor Kantonalnom sudu“ kojom se traži poništenje Rješenja Federalne uprave od 11. avgusta 2016. godine (kojim je odbijen njihov zahtjev da se usklade podaci u katastru sa podacima u zemljišnim knjigama), pa da trpe štetu “jer ne mogu prodati svoju imovinu“, te su predložili da Ustavni sud donese odluku kojom će Kantonalnom sudu naložiti da hitno donese odluku po njihovoj tužbi, te da im zbog kršenja njihovih prva Vlada Tuzlanskog kantona uplati iznos od po 1.000,00 KM.
9. U apelaciji broj AP-3832/18 apelanti su istakli da su im navedena prava povrijeđena osporenom presudom Kantonalnog suda, jer je Kantonalni sud, u suštini, pogrešno i proizvoljno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio pozitivno-pravne propise.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav 3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(l) apelacija je preuranjena;.
4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Preuranjenost
11. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
12. Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, a da nisu, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po zahtjevu za preispitivanje okončan.
13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da odredbe člana 41. Zakon o upravnim sporovima (“Službene novine Federacije BiH”, broj 9/05) predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.
14. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u odnosu na osporenu Presudu Kantonalnog suda broj 03 0 U 015647 16 U od 7. juna 2018. godine preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke, nezavisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju, u kojoj su dužni da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
b) Dopustivost prima facie
15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. Ustavni sud zapaža da se apelanti ukazuju i na dužinu trajanja predmetnog upravnog spora pred Kantonalnim sudom. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom da apelanti u apelaciji isključivo osporavaju dužinu trajanja predmetnog upravnog spora pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će razmatrati samo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su apelanti 21. septembra 2016. godine podnijeli tužbu Kantonalnom sudu, te da je navedeni sud 7. juna 2018. godine donio presudu, kojom je odbio tužbu apelanata. Imajući u vidu da je predmetni upravni spor pred Kantonalnim sudom trajao oko jedne godine i osam mjeseci, te da je Kantonalni sud meritorno odlučio o tužbi apelanata, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog upravnog spora ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević