Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1587/17 (V. A.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1587/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-1587/17, rješavajući apelaciju Vesne Aleksić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Aleksić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 165878 16 Kž od 16. februara 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 165878 13 K od 2. decembra 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Aleksić iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelantica) se 12. aprila 2017. godine obratila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podneskom, koji je zaveden pod brojem SU-25/17.

2. Ustavni sud je 17. aprila 2017. godine pozvao pismenim putem apelanticu da podnese apelaciju Ustavnom sudu u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

3. Apelantica je 24. aprila 2017. godine Ustavnom sudu dostavila svojeručno popunjen obrazac apelacije sa pripadajućom dokumentacijom. Predmetna apelacija je podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 165878 16 Kž od 16. februara 2017. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 165878 13 K od 2. decembra 2015. godine.

4. Ustavni sud je 27. maja 2019. godine (ponovo) pozvao apelanticu da, u skladu sa članom 21. st. (2). i (3) Pravila Ustavnog suda, dostavi uredno popunjenu apelaciju budući da je navedenim odredbama između ostalog propisano da se apelacija „obavezno podnosi u tekstu koji je elektronski ili mehanički obrađen“.

5. Apelantica je 5. juna 2019. godine dostavila Ustavnom sudu uredno popunjenu apelaciju.

6. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 K 165878 13 K od 2. decembra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 71 0 K 165878 16 Kž od 16. februara 2017. godine, optuženi dr. K.G. i dr. D.J. su na osnovu odredbe člana 298. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske oslobođeni od optužbe da su, u vrijeme i na način pobliže opisan i izreci prvostepene presude, počinili krivično djelo Nesavjesno pružanje ljekarske pomoći iz člana 214. stav 5. u vezi sa st. 1. i 3. Krivičnog zakona Republike Srpske, dok je apelantica kao oštećena zajedno sa M.A. upućena na parnicu sa imovinsko-pravnim zahtjevom.

7. Iz predmetne uredno popunjene apelacije, koju je apelantica dostavila 5. juna 2019. godine, proizlazi da apelantica smatra da joj je osporenim odlukama donesenim u predmetnom krivičnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije. Naime, apelantica ističe da se „apelacija odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu sudsku ocjenu dokaza na kojima se temelje osporene odluke, a osporena drugostepena odluka nije obrazložena u skladu sa standardom obrazložene odluke“. Nadalje apelantica ukazuje da su osporene odluke zasnovane na nepodobnim dokazima. S obzirom na navedeno, apelantica navodi da je „jasno da su sudovi proizvoljno primjenjivali pravo i time učinili povrede zakona i ustava na način da su optuženi neosnovano oslobođeni odgovornosti za nesavjesno liječenje“.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica, iako je u prvobitno podnesenoj apelaciji (koja nije bila sačinjena u skladu sa članom 21. stav (3) Pravila) ukazala i na povredu prava na život iz člana II.3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, u konačno uređenoj apelaciji od 5. juna 2019. godine osporila odluke redovnih sudova donesene u predmetnom krivičnom postupku, te isključivo i jedino ukazala na navodno kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, temeljeći svoje apelacione navode na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj sudskoj ocjeni dokaza na kojima se zasnivaju osporene odluke, te proizvoljnoj primjeni prava i nedovoljnoj obrazloženosti osporenih odluka. Dakle, Ustavni sud zapaža da se suština navoda predmetne apelacije tiče apelantičinog nezadovoljstva ishodnom predmetnog krivičnog postupka, odnosno oslobađanjem od krivične odgovornosti navedenih (osumnjičenih/optuženih) ljekara za smrt njenog sina.

12. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije propisuje da [...] prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. Dakle, navedeni član Evropske konvencije, na koji se apelantica poziva u konačno uređenoj apelaciji, garantuje pravičan postupak prilikom "utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe" protiv nekog lica. Naime, samo takvo lice se može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela apelaciju protiv osporenih odluka donesenih u krivičnom postupku u kojem nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv apelantice, već je samo utvrđivana krivična odgovornost osumnjičenih, odnosno optuženih ljekara dr. G.K. i D.J. Dakle, ovi navodi predmetne apelacije se ne odnose na utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv apelantice, u kom slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelantica poziva spadalo u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite. Slijedi, da su ovi apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-932/09 od 13. maja 2009. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1587/17 (V. A.) | Sudska praksa | Aktio