Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2428/19 (SAMOSTALNI SINDIKAT MAŠINOVOĐA ŽELJEZNICA REPUBLIKE SRPSKE)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2428/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: potpredsjednici Mirsad Ćeman i Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-2428/19, rješavajući apelaciju SAMOSTALNOG SINDIKATA MAŠINOVOĐA ŽELJEZNICA REPUBLIKE SRPSKE , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio
SAMOSTALNI SINDIKAT MAŠINOVOĐA ŽELJEZNICA
REPUBLIKE SRPSKE protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 054063 18 Rev od 13. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. SAMOSTALNI SINDIKAT MAŠINOVOĐA ŽELJEZNICA REPUBLIKE SRPSKE iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vladimir Cvijanović advokat iz Banjaluke, podnio je 7. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 Rs 054063 18 Rev od 13. marta 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je tužena (Željeznice RS a.d. Doboj) povrijedila pravo na jednako postupanje većeg broja lica koja pretežno pripadaju grupi čija prava apelant štiti i to na način što je u javnom konkursu za izbor i imenovanje četiri izvršna direktora tužene pod posebnim uslovom u članu 4. stav 2. alineja I (koji se odnosi na zahtijevanu stručnu spremu i struku kandidata za učestvovanje u postupku izbora na poziciju izvršnog direktora poslova operacija tužene) propisala da kandidati za ovu poziciju imaju najmanje VSS saobraćajne struke, na koji način su sva druga lica - kandidati VSS mašinske struke neopravdano lišeni mogućnosti učešća u postupku izbora na ovu izbornu poziciju. Također, apelant je obavezan da tuženoj naknadi troškove postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je tužena 11. februara 2014. godine donijela Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (u daljem tekstu: Pravilnik) kojim je za sporno radno mjesto propisala zanimanje diplomirani inženjer saobraćaja, te da je nadzorni odbor tužene 9. septembra 2015. godine donio odluku o raspisivanju javnog konkursa za izbor i imenovanje izvršnih direktora tužene u kojem je za navedenu poziciju kao poseban uslov propisana VSS saobraćajne struke. Zatim, da je prvostepeni sud utvrdio da su tužena i apelant (11. aprila 2017. godine) postigli sporazum da se u Pravilniku izmjene uslovi za poziciju izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora spornog radnog mjesta na način da poslove tog radnog mjesta mogu obavljati i diplomirani inženjeri mašinstva. S tim u vezi, Vrhovni sud je naveo da je obaveza lica koje se poziva na neposrednu diskriminaciju da uvjeri sud da postoje lica s kojima se povoljnije postupilo ili bi se povoljnije postupilo, a da je pri tome jedina razlika između njih pravno zaštićena osnova (član 3. stav l . Zakona o zabrani diskriminacije), te naglasio da je u konkretnom slučaju pravno zaštićena osnova obrazovanje (struka) a predmet ocjene postojanja diskriminacije lica mašinske i lica saobraćajne struke. Vrhovni sud je naveo da je apelant bio u obavezi (član 15. stav 1. Zakona o zabrani diskriminacije) da učini vjerovatnim tvrdnje da je tužena u pogledu prava na zapošljavanje dovela u neravnopravan položaj lica sa VSS mašinske struke na način propisan odredbama člana 2. u vezi sa članom 3. stav l. Zakona o zabrani diskriminacije, dok je na tuženoj bilo da dokaže da nije prekršila princip jednakog postupanja. Osnovom navedenog, Vrhovni sud je naveo da tužena nije povrijedila princip jednakog postupanja prema licima mašinske struke, jer je Pravilnikom utvrdila radna mjesta i posebne uslove za zasnivanje radnog odnosa (vrstu i stepen stručne spreme), te naglasio da je ovlaštenje poslodavca da slobodno određuje kriterije za zaposlenje shodno svojim potrebama i prirodi posla. Vrhovni sud je naveo da se ne smatra diskriminacijom propisivanje različitih uslova za određena radna mjesta, te naglasio da činjenica da je poslodavac propisao uslove za pojedina radna mjesta u okviru kojih se ne nalaze sve (ili neke) srodne grupe zanimanja istog stepana obrazovanja ne znači da je poslodavac na takav način nejednako postupao prema drugim licima koja traže zaposlenje ili prema drugim radnicima koji te uslove ne ispunjavaju (član 109. Zakona o radu).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Vrhovnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Potpredsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman