Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1865/19 (S. K.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Vještak
  • Dokazni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1865/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-1865/19, rješavajući apelaciju Sanela Kahvedžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sanel Kahvedžić protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 067087 18 Rsž od 4. februara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 067087 17 Rs od 19. oktobra 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanel Kahvedžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Breze, kojeg zastupa Sunčica Glamočlija, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Rs 067087 18 Rsž od 4. februara 2019. godine i Presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 067087 17 Rs od 19. oktobra 2018. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, obavezan je tuženi (ZD RMU „Breza“ d.o.o. Breza) da apelantu na ime nematerijalne štete isprati određeni novčani iznos i to dio za pretrpljene fizičke bolove, dio za pretrpljeni strah i dio za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, sve sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da se dogodila nesreća na poslu u kojoj je povrijeđen apelant prilikom obavljanja svojih redovnih poslova (rukovalac mašine za izradu jamskih postrojenja u rudniku), da je uzrok nesreće poremećaj u tehnološkom procesu i da je apelant u nesreći zadobio povredu lijevog oka, zbog čega je bio podvrgnut operativnom zahvatu i nizu kontrolnih pregleda. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je zbog te povrede apelant rješenjem FZ PIO MIO proglašen invalidom II kategorije. Takođe, Kantonalni sud je naveo da je provedeno vještačenje po vještaku rudarske struke koji je utvrdio da je za predmetnu nesreću isključivo odgovoran tuženi, dok kod apelanta nije našao ni jedan propust. Kantonalni sud je naveo da je vještak medicinske struke oftalmolog u nalazu i mišljenju, na osnovu priložene medicinske dokumentacije i neposrednog pregleda apelanta, utvrdila da nema umanjenja životne aktivnosti vezano za predmetnu povredu oka, jer je lijevo oko bilo slabovidno od djetinjstva, a kao dokaz toj tvrdnji je navela ezoforiju – razrokost lijevog oka, kao i fiksaciju koja je ekscentrična, kao i nemogućnost korekcije - poboljšanja vida izmjerenom dioptrijom kompjuterom. Kantonalni sud je naveo da je vještak istakla da se na svim strukturama oka ne uočavaju nikakvi tragovi povrede lijevog oka zbog čega je zaključila da je tretman povrede bio visoko profesionalan. Kantonalni sud je dalje naveo da je vještak pojasnila da se kod postavljanja dijagnoze Amblyopije ili slabovidnosti uzima u obzir anamneza – izjava pacijenta i obavljanje kompletnog pregleda pacijenta, te da u raspoloživoj dokumentaciji koju je imala i analizirala postoji izjava da je apelant slabovidan iz djetinjstava na lijevo ili desno oko, a što je vidljivo i iz otpusnog pisma KCU Sarajevo i na prijemnoj i otpusnoj dijagnozi. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije pogriješio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka oftalmologa sa pojašnjenjem na glavnoj raspravi. Kantonalni sud je istakao da je vještak na glavnoj raspravi dala pojašnjenja i odgovore na sve primjedbe i pitanja apelanta. Kantonalni sud je naveo da ni parnične stranke, a ni sud ne posjeduju potrebna stručna znanja iz oblasti medicine, oftamologije, pa tako ni znanje za pročitati, ni protumačiti i dovesti u vezu navode iz medicinske dokumentacije sa pregledom apelanta i povredom koju je pretrpio, iz kojeg razloga se i angažuju vještaci odgovarajuće specijalnosti. Konačno, Kantonalni sud je naveo da to što se apelant ne slaže sa nalazom i mišljenjem vještaka, samo po sebi ne upućuje na to da je nalaz nejasan i nepotpun, zbog čega i nisu ispunjeni uslovi za postupanje po odredbama člana 155. stav 3. Zakona o parničnom postupklu, odnosno da se odredi drugi vještak.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, u suštini, smatra da sudovi nisu ispravno cijenili dokaze, to jeste, prigovara nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke koji je vještačio povredu na radu apelanta.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima, u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta/apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao/pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelant/apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1865/19 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio