Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-6618/18 (Grad Bihać)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-6618/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-6618/18, rješavajući apelaciju Grada Bihaća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Bihaća podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 U 007497 14 Uvp od 25. maja 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Grad Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobranilaštvo Bihać, podnio je 15. novembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 007497 14 Uvp od 25. maja 2018. godine.
2. Rješenjem Opštinskog zavoda za prostorno uređenje Opštine Bihać od 25. avgusta 1978. godine građevinsko neizgrađeno zemljište (pobliže opisano u izreci rješenja) dodijeljeno je na korištenje H. Š., u svrhu izgradnje porodično-stambene zgrade, te je određeno da je korisnik dodijeljenog zemljišta dužan na ime naknade za zemljište uplatiti određeni novčani iznos odmah po prijemu rješenja. Također, određeno je da je korisnik predmetnog zemljišta u roku od dvije godine dužan izgraditi porodičnu stambenu zgradu na određenoj lokaciji i odobrenom projektu, jer u protivnom gubi daljnje pravo na dodijeljeno zemljište. Osim toga, određeno je da će Zemljišno-knjižni ured Općinskog suda u Bihaću na osnovu predmetnog rješenja izvršiti uknjižbu prava korištenja radi izgradnje porodično-stambene zgrade u korist H. Š., a Uprava za katastar i geodetske poslove sve nastale promjene u katastarskom operatu.
3. Rješenjem Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Bihać od 20. novembra 2012. godine odbijen je zahtjev H. Š. za uknjižbu rješenja o dodjeli zemljišta Opštinskog zavoda za prostorno uređenje Opštine Bihać od 25. avgusta 1978. godine.
4. Rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo od 4. februara 2013. godine odbijena je žalba H. Š. izjavljena protiv rješenja Službe za imovinsko-pravne i geodetske poslove Općine Bihać od 20. novembra 2012. godine, u postupku provođenja rješenja o dodjeli zemljišta.
5. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 21. maja 2014. godine uvažena je tužba tužitelja (H. Š.), te je poništeno osporeno rješenje tužene (Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Sarajevo) od 4. februara 2013. godine, te prvostepeno rješenje od 20. novembra 2012. godine. Nadalje, upravna stvar riješena je na način da je usvojen zahtjev tužitelja za uknjižbu rješenja o odjeli zemljišta Opštinskog zavoda za prostorno uređenje Opštine Bihać od 25. avgusta 1978. godine, te je određeno da predmetna presuda zamjenjuje rješenje u upravnom postupku i predstavlja izvršni naslov za pokretanje izvršnog postupka.
6. Odlučujući o zahtjevu Općinskog pravobranilaštva Bihać (sada Gradsko pravobranilaštvo Bihać), kao zainteresovanog lica, za vanredno preispitivanje sudske odluke – presude Kantonalnog suda od 21. maja 2014. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 25. maja 2018. godine, kojim je predmetni zahtjev odbacio kao neblagovremen. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je tužena predmetnu presudu Kantonalnog suda zaprimila 2. juna 2014. godine, a da je zahtjev za preispitivanje sudske odluke Općinsko pravobranilaštvo Bihać podnijelo 3. jula 2014. godine, dakle, nakon proteka roka od 30 dana propisanog odredbom člana 42. stav 2. Zakona o upravnim sporovima.
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je pogrešan zaključak Vrhovnog suda o neblagovremenosti predmetnog zahtjeva, budući da je zakonski zastupnik apelanta presudu Kantonalnog suda od 21. maja 2014. godine primio 10. juna 2014. godine neposredno od Službe za prostorno uređenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. S obzirom na to da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao odnose na odluku kojom se odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta.
12. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda kojim je odbačen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke kao neblagovremen. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Budući da se, dakle, osporenim rješenjem odlučivalo samo o procesnim pitanjima, Ustavni sud ukazuje da se tim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević