Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7452/18 (Islamski kulturni centar Mostar)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-7452/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-7452/18, rješavajući apelaciju Islamskog kulturnog centra Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Islamskog kulturnog centra Mostar podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Islamskog kulturnog centra Mostar podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Ps 006526 18 Rev od 23. avgusta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Islamski kulturni centar Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Irena Pehar, advokat iz Mostara, podnio je 13. decembra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Ps 006526 18 Rev od 23. avgusta 2018. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine.

2. Odlučujući o prijedlogu osnivača (Medžlis islamske zajednice Mostar) Općinski sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio je rješenje od 15. februara 2017. godine kojim je odlučeno da se apelant, kao ustanova, briše iz Registra ustanova Općinskog suda.

3. Rješenjem Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 15. februara 2017. godine. Osim toga, navedenim rješenjem dozvoljeno je Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini miješanje u predmetnom vanparničnom postupku na strani predlagača.

4. Apelant je prije podnošenja predmetne apelacije, 13. januara 2018. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-291/18 kojom je apelaciju podnesenu protiv Rješenja Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

5. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 23. avgusta 2018. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 57. stav 5. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano da protiv pravosnažnog rješenja o upisu u registar nije dopuštena revizija niti ponavljanje postupka. Nadalje, da je članom 26. Zakona o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine propisano da je protiv pravosnažnog rješenja donesenog u drugom stepenu revizija dopuštena samo u vanparničnim postupcima u kojima se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za ekproprisane nekretnine. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je donio odluku kao u izreci.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

I.Ustavni sud već odlučivao (u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 07 0 Reg 014216 17 Pž od 20. decembra 2017. godine)

8. Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji osporava istu odluku koja je bila predmet njegove ranije podnesene apelacije o kojoj je Ustavni sud već donio odluku u predmetu broj AP-291/18. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena o pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

II.Dopustivost ratione materiae (u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 70 0 Ps 006526 18 Rev od 23. avgusta 2018. godine)

9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. e) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-7452/18 (Islamski kulturni centar Mostar) | Sudska praksa | Aktio