Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5734/18 (A. S.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5734/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-5734/18, rješavajući apelaciju Almira Sućeske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Almira Sućeske podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž, zbog toga što je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Almir Sućeska (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 16. oktobra 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 210848 11 Rs od 13. marta 2013. godine tuženi (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o.) je obavezan da apelantu, kao tužitelju, isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama za određeni vremenski period (pobliže opisano u izreci presude) i to na ime razlike plaća sa naknadom za minuli radi, noćni rad i rad u dane državnih praznika, na ime razlike naknade za ishranu u toku rada (topli obrok), te na ime naknade regresa. Osim toga, tuženi je obavezan da apelantu kod nadležnog Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao i da mu nadoknadi troškove postupka. Preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen (pobliže opisano u izreci presude).

3. Protiv navedene presude apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu.

4. Apelant je prije podnošenja predmetne apelacije, 26. februara 2018. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž od 20. decembra 2017. godine. Ustavni sud je na sjednici održanoj 10. aprila 2018. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-399/18 kojom je apelaciju, zavedenu pod brojem AP-1189/18, podnesenu protiv navedene presude Kantonalnog suda od 20. decembra 2017. godine odbacio kao nedopuštenu, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

5. Iz ranije podnesene apelacije proizlazi da je, odlučujući o žalbi tuženog i apelanta podnesenoj protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 210848 11 Rs od 13. marta 2013. godine, Kantonalni sud donio Presudu broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž od 20. decembra 2017. godine kojom je navedene žalbe odbio kao neosnovane i potvrdio prvostepenu presudu.

Apelacioni navodi

6. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku koa segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu člana I/2. (demokratska načela), člana II/2. (međunarodni standardi) i člana II/5. (izbjeglice i raseljena lica) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i na povredu čl. 7. i 17. Opće deklaracije o ljudskim pravima, te člana 2. stav 3. tač. a), b) i c) i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant navodi da je protiv presude Općinskog suda od 13. marta 2013. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, a o kojoj Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije „nije odlučio tj. ni nakon proteka 6 godina“, odnosno da predmetna parnica nije pravomoćno okončana ni nakon „nerazumnog proteka„ od osam godina.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž. Apelant navodi da je protiv presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 210848 11 Rs od 13. marta 2013. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, a o kojoj Kantonalni sud nije odlučio ni nakon proteka šest godina, ističući da mu je zbog neokončanja predmetne parnice povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, kao i druga ustavna prava. Međutim, uvidom u apelaciju koju je apelant ranije podnio protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 210848 13 Rsž od 20. decembra 2017. godine, Ustavni sud zaključuje da je apelant, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustio da informiše Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom, koje se odnose na okončanje konkretnog postupka pred Kantonalnim sudom. Dakle, i pored toga što je Kantonalni sud prije podnošenja predmetne apelacije odlučio o apelantovoj žalbi (i žalbi tuženog) podnesenoj protiv presude Općinskog suda od 13. marta 2013. godine, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu tvrdeći da u konkretnom predmetu Kantonalni sud nije odlučio do dana ponošenja apelacije.

9. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da apelant osporava dužinu trajanja postupka okončanog 2017. godine, pritom svjesno propuštajući da navede ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji ne upućuje na postojanje apelantove stvarne namjere da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvari zaštitu njegovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanta nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka, navodeći da predmetni postupak nije okončan, iako je okončan prije podnošenja apelacije, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu se stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-13/03 od 4. marta 2004. godine, AP-698/13 od 10. aprila 2014. godine, AP-806/16 od 7. marta 2017. godine i AP-671/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5734/18 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio