Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2503/19 (GD Konstrukcije d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2503/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-2503/19, rješavajući apelaciju GD Konstrukcije d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio GD Konstrukcije d.o.o. Mostar protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 160573 18 Pž od 27. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. GD Konstrukcije d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina advokat iz Mostara, podnio je 12. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 160573 18 Pž od 27. marta 2019. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, obavezan je apelant da isplati tužitelju (HP INVESTING d.o.o. Mostar) određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.

3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da iz stanja spisa i prvostepene presude proizlaze nesporne činjenice da su tužitelj (kooperant) i apelant (glavni izvodač) zaključili ugovor o građenju 10. oktobra 2014.godine (izvršenje asfalterskih radova) uz primjenu jediničnih (fiksnih) cijena u iznosu od 15.700,40 KM bez PDV-a. Zatim, da je tužitelj izveo ugovorene radove, te da je apelant vratio tužitelju račun od 18. novembra 2014.godine (na iznos od 27.688,71 KM), a okončanu situaciju od 19. novembra 2014.godine nije potpisao jer je vrijednost izvršenih radova iskazana u većem iznosu od ugovorenog, te da apelant po ovom računu odnosno okončanoj situaciji nije izvršio nikakvo plaćanje tužitelju. Pri tome, Kantonalni sud je naveo da apelant prvostepenu presudu pobija u dijelu početka toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos i o troškovima postupka. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da tužitelj izvedenim radovima nije ni najmanje odstupio od projekta građenja (što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske i građevinske struke), zbog čega mu nije bila potrebna apelantova saglasnost za izvođenje tih radova (član 633. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Kantonalni je naveo da tužitelj ima pravo na vrijednost izvedenih radova od 24.919,84 KM (vještak građevinske struke izvedene radove procijenio na iznos od 28.694 KM koji je umanjen za 10% na ime nekvalitetno izvedenih radova, dok je tužitelj ostao kog tužbom postavljenog zahtjeva) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. januara 2015.godine (60 dana od ispostavljanja okončane situacije, kako su se parnične stranke dogovorile odredbom člana 7. navedenog ugovora). Nadalje, Kantonalni je naveo da je tužitelj završetkom radova i istekom paricionog roka od 60 dana od ispostavljanja okončane situacije stekao pravo da potražuje isplatu prinudnim putem, zbog čega su neosnovani apelantovi navodi da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos treba teći tek od 22. marta 2018. godine (dan presuđenja) jer su stranke konkretno ugovorile vrijeme i način plaćanja, te naglasio da je bez uticaja to što je tužitelju dosuđen iznos manji od potraživanog. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu dosuđenih troškova postupka (koji ostaju u iznosu dosuđenom prvostepenom odlukom), te naglasio da je bez uticaja činjenica da je apelant samo riječima (podnesak od 1. decembra 2014.godine, prije podnošenja tužbe) izražavao spremnost na isplatu iznosa dosuđenog prvostepenom presudom, jer apelant taj iznos nije isplatio do dana izrade drugostepene odluke, te naglasio da je tužiteljev uspjeh (odnos potraživanog i dosuđenog iznosa) istovremeno apelantov neuspjeh i obratno.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2503/19 (GD Konstrukcije d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio