Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4474/17 (Đ. L.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalidnina
- Pravično suđenje - razuman rok
- Invalid
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Predmeti (1)
AP-4474/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-4474/17 rješavajući apelaciju Đorđa Lera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), stav (3) tačka g) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Lera u odnosu na dužinu trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u predmetu broj 15 0 U 002118 15 Uvp od 6.
decembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Lera podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 002118 14 U od 10. februara 2015. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Đorđo Lero (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileće, podnio je 30. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 15 0 U 002118 15 Uvp i protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 U 002118 14 U od 10. februara 2015. godine.
2. U konkretnom slučaju, Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, Odjeljenje za upravne poslove Bileća broj 03/4-560-296-2/00 od 25. marta 2014. godine, u vršenju revizije Rješenja Odjeljenja za opštu upravu Opštine Bileća broj 11.05/560-209/09 od 23. novembra 2009. godine u predmetu lične invalidnine apelanta, ukinuto je prvostepeno rješenje i riješeno tako što se apelantu priznaje status ratnog vojnog invalida 10 kategorije sa 20% invaliditeta, trajno po osnovu oboljenja, koje je zadobio kao pripadnik VRS i ima pravo na ličnu invalidninu u iznosu od 5% od osnovice.
3. Presudom Okružnog suda broj 15 0 U 002118 14 U od 10. februara 2015. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, Odjeljenje za upravne poslove Bileća od 25. marta 2014. godine, kao neosnovana.
4. Apelant je 18. marta 2015. godine protiv presude Okružnog suda broj 15 0 U 002118 14 U od 10. februara 2015. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (predmetni spis dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje 5. maja 2015. godine).
5. Presudom Vrhovnog suda broj 15 0 U 002118 15 Uvp od 6. decembra 2017. godine uvažen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda od 10. februara 2015. godine, preinačena drugostepena presuda tako da je tužba uvažena i osporeni akt poništen. Apelacioni navodi
6. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da dužina trajanja upravnog spora pred redovnim sudovima nije zadovoljila zahtjeve suđenja u razumnom roku i ukazao da je od dana podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke prošlo preko dvije godine i sedam mjeseci, a Vrhovni sud nije odlučio o tom zahtjevu. Takođe je ukazao da postoji kršenje prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije jer ne postoji djelotvoran pravni lijek kojim bi se omogućilo, prije podnošenja apelacije, ubrzanje postupka koji je u toku ili obeštećenje zbog odugovlačenja. Apelant je predložio da Ustavni sud odredi pravičnu naknadu nematerijalne štete zbog kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Osim toga, apelant je naveo da je Okružni sud proizvoljno utvrdio činjenično stanje i proizvoljno primijenio materijalno pravo.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1), stav 3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1), stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;.
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Izmijenjene pravne okolnosti
9. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja apelacije, Vrhovni sud odlučio po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 15 0 U 002118 14 U od 10. februara 2015. godine, tako što je apelantov zahtjev uvažen i preinačena Presuda Okružnog suda od 10. februara 2015. godine, apelantova tužba uvažena i osporeni akt poništen. Stoga, imajući u vidu da je apelant predmetnom apelacijom osporio presudu Okružnog suda od 10. februara 2015. godine, koja je nakon podnošenja apelacije preinačena presudom Vrhovnog suda, te poništeno rješenje upravnog organa od 25. marta 2014. godine, Ustavni sud smatra da se više ne radi o istoj pravnoj situaciji koja je važila u vrijeme podnošenja apelacije, budući da su nakon podnošenja apelacije preinačenjem drugostepene presude i poništenjem upravnog akta, nastupile izmijenjene pravne okolnosti, zbog čega je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.
b) Dopustivost prima facie
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje i na dužinu trajanja upravnog spora. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom da apelant u apelaciji osporava dužinu trajanja predmetnog upravnog spora pred redovnim sudovima, Ustavni sud će razmatrati dužinu trajanja postupka pred Okružnim sudom i Vrhovnim sudom. Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu ne proizilazi podatak kada je apelant podnio tužbu Okružnom sudu, tako da će Ustavni sud kao relevantan period dužine trajanja postupka koji će razmatrati, uzeti period od donošenja rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, Odjeljenje za upravne poslove Bileća od 25. marta 2014. godine do donošenja presude Vrhovnog suda od 6. decembra 2017. godine, dakle period od oko tri godine i osam mjeseci. S tim u vezi, Ustavni zapaža da je o apelantovoj tužbi odlučeno presudom Okružnog suda od 10. februara 2015. godine, nakon čega je 5. maja 2015. godine predmetni spis dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje drugostepene presude. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje odlučio nakon dvije godine i sedam mjeseci. Sagledavajući trajanje upravnog spora u cjelini, te imajući u vidu da su redovni sudovi u vremenskom periodu koji je razmatran donijeli dvije meritorne odluke , kao i činjenicu da je Vrhovni sud nedugo nakon podnošenja apelacije donio presudu kojom je usvojio apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog upravnog spora ne prelazi granice „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević