Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4524/17 (S. O. i N. S.)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4524/17

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP 4524/17, rješavajući apelacije Sulejmana Osmanija i Nesiba Silajdžije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Sulejmana Osmanija i Nesiba Silajdžije podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka u predmetima Općinskog suda u Travniku br. 51 0 P 002521 10 I i 51 0 P 002054 08 I.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod AP 4524/17

1. Sulejman Osmani (u daljnjem tekstu: prvoapelant), koga zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 3. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 P 002521 10 I.

AP 4651/17

2. Nesib Silajdžija (u daljnjem tekstu: drugoapelant), koga zastupa Ivan Grubešić, advokat iz Novog Travnika, podnio je 10. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 P 002054 08 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. i 10. januara 2018. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na predmetne apelacije 12. i 22. januara 2018. godine.

5. Općinski sud je 11. februara 2019. godine dostavio Ustavnom sudu dokumentaciju o procesnim radnjama preduzetim u periodu nakon dostavljanja odgovora na apelaciju.

6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je. u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 4524/17 i AP 4651/17, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 4524/17. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti donijeti odluku o apelacijama na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Apelanti su 16. decembra 2008. i 9. septembra 2010. godine podnijeli prijedloge za izvršenje Općinskom sudu na osnovu pravosnažnih presuda protiv izvršenika (BNT Tvornica mašina i hidraulike d.d. Travnik), predlažući izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa izvršenikovih bankovnih računa (prvoapelant), odnosno namirenjem iz novčanih sredstava dobijenih prodajom u izvršnom postupku Općinskog suda broj I-1140/07 (drugoapelant). Postupajući po navedenim prijedlozima, Općinski sud je donio rješenja o izvršenju 26. decembra 2008. i 19. oktobra 2010. godine kojima je dozvolio predložena izvršenja.

9. U postupku koji se odnosi na prvoapelanta, protiv rješenja o izvršenju od 26. decembra 2008. godine izvršenik je 2. novembra 2010. godine izjavio prigovor na koji je prvoapelant dostavio odgovor 30. juna 2011. godine.

10. Općinski sud je dopisom od 14. decembra 2011. godine zatražio od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) izjašnjenje u vezi sa izvršenikovim navodima u prigovoru, odnosno da li je predloženo izvršenje dopušteno, jer su novčana sredstva izvršenika namijenjena za oružane snage, odnosno namjensku industriju. Ministarstvo je podneskom od 29. decembra 2011. godine dostavilo izjašnjenje u kojem je navelo da nije saglasno sa provođenjem izvršenja u predmetnom postupku.

11. Općinski sud je 13. jula 2012. godine održao ročište radi raspravljanja povodom izvršenikovog prigovora.

12. Općinski sud je rješenjem od 28. septembra 2012. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor protiv rješenja o izvršenju.

13. Općinski sud je rješenje o izvršenju dostavio na postupanje bankama.

14. Podneskom od 15. januara 2013. godine IKB banka d.d. Zenica je obavijestila sud da nije mogla postupiti po rješenju o izvršenju, jer je izvršenikov račun blokiran po više osnova, koji je Općinski sud dostavio prvoapelantu dopisom od 24. aprila 2013. godine.

15. Podneskom od 15. aprila 2014. godine Union banka d.d. Sarajevo je obavijestila sud o tome da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer je izvršenikov račun blokiran po drugom osnovu i da je izvršenje evidentirano u redoslijed prioriteta naplate.

16. Podneskom od 21. aprila 2014. godine Sparkasse bank d.d. Sarajevo je obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti prema rješenju o izvršenju jer je račun izvršenika blokiran po drugom osnovu i da je izvršenje evidentirano u redosljed prioriteta naplate.

17. Podneskom od 17. maja 2014. godine NLB Bank d.d. Tuzla je obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti prema rješenju o izvršenju, jer je račun izvršenika blokiran po drugom osnovu i da je izvršenje evidentirano u redoslijed prioriteta naplate.

18. Općinski sud je dopisom od 25. aprila 2016. godine zatražio od prvoapelanta izjašnjenje o tome da li je predmetno dugovanje u cijelosti realizovano.

19. Podneskom od 3. maja 2016. godine apelant je obavijestio sud da predmetno rješenje nije provedeno.

20. Dopisom od 18. maja 2016. godine Općinski sud je dostavio apelantov podnesak IKB banci d.d. Zenica.

21. Podneskom od 10. juna 2016. godine IKB banka d.d. Zenica je obavijestila sud da nije izvršena naplata prema predmetnom rješenju o izvršenju, jer je račun izvršenika blokiran po drugom osnovu.

22. Općinski sud je dopisom od 23. avgusta 2016. godine zatražio od NLB Bank informaciju o tome da li su provedene radnje prema predmetnom rješenju o izvršenju.

23. Podneskom od 30. avgusta 2016. godine NLB Bank je obavijestila sud da nije izvršena naplata prema predmetnom rješenju o izvršenju, jer je račun izvršenika blokiran po drugom osnovu.

24. Općinski sud je dopisom od 30. januara 2017. godine obavijestio prvoapelanta o podnesku banke od 30. avgusta 2016. godine.

25. Općinski sud je dopisom od 17. oktobra 2017. godine zatražio od prvoapelanta da dostavi sudu podatke o tome da li je predmetni dug izmiren.

26. Općinski sud je dopisom od 12. novembra 2018. godine pozvao prvoapelanta da se izjasni o daljnjem postupanju u predmetnom izvršnom postupku, odnosno da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja.

27. Prvoapelant je podneskom od 27. novembra 2018. godine obavijestio sud da ostaje kod ranije predloženog i dozvoljenog predmeta i sredstva izvršenja.

28. U postupku koji se odnosi na drugoapelanta podneskom od 3. februara 2012. godine drugoapelant je predložio da sud donese rješenje kojim bi dozvolio izvršenje pljenidbom novčanih sredstava sa izvršenikovog bankovnog računa, koje je Općinski sud dozvolio rješenjem od 15. marta 2012. godine.

29. UniCredit-Zagrebačka banka d.d. je podneskom od 4. septembra 2012. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog toga što u njemu nije naveden broj izvršenikovog transakcijskog računa.

30. Općinski sud je dopisom od 16. aprila 2013. godine navedenoj banci dostavio predmetno rješenje o izvršenju, ističući da je u njemu sadržan broj izvršenikovog transakcijskog računa.

31. Navedena banka je podneskom od 5. maja 2013. godine vratila rješenje o izvršenju sudu uz napomenu da se navedeni transakcijski račun vodi kod NLB Tuzlanske banke d.d., koji je Općinski sud 29. avgusta 2013. godine dostavio drugoapelantu.

32. Drugoapelant je podneskom od 3. septembra 2013. godine obavijestio sud da je u prijedlogu za izvršenje greškom navedeno da se račun vodi kod UniCredit Bank d.d., te predložio da sud rješenje o izvršenju dostavi NLB Tuzlanskoj banci d.d.

33. Općinski sud je 8. novembra 2013. godine donio rješenje o ispravci rješenja o izvršenju od 15. marta 2012. godine u dijelu koji se odnosi na banku kod koje se vodi izvršenikov transakcijski račun.

34. NLB Bank d.d. Tuzla je podneskom od 28. aprila 2014. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer se naziv izvršenika ne podudara sa brojem navedenog transakcijskog računa.

35. Općinski sud je dopisom od 22. maja 2014. godine navedeni podnesak NLB Bank d.d. Tuzla dostavio drugoapelantu.

36. Drugoapelant je podneskom od 10. juna 2014. godine dostavio očitovanje na podnesak banke od 28. aprila 2014. godine.

37. Općinski sud je dopisom od 15. septembra 2014. godine dostavio drugoapelantov podnesak UniCredit Bank d.d.

38. UniCredit Bank d.d. je podneskom od 2. oktobra 2014. godine obavijestila sud da je dopis suda proslijedila NLB Bank d.d. Tuzla na postupanje.

39. Općinski sud je dopisom od 9. marta 2015. godine dostavio drugoapelantu kopiju navedenog podneska UniCredit Bank d.d.

40. Općinski sud je dopisom od 4. novembra 2016. godine zatražio od drugoapelanta izjašnjenje o tome da li je predmetno dugovanje u cijelosti izmireno.

41. Drugoapelant je podneskom od 16. novembra 2016. godine obavijestio sud da rješenje o izvršenju nije provedeno i predložio nastavak izvršenja.

42. Općinski sud je dopisom od 22. decembra 2016. godine zatražio od NLB Bank d.d. Tuzla informaciju o postupanju po predmetnom rješenju o izvršenju, te istog dana navedeni dopis dostavio drugoapelantu.

43. NLB Bank d.d. Tuzla je podneskom od 4. januara 2017. godine obavijestila sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog toga što je izvršenikov transakcijski račun ugašen.

44. Općinski sud je dopisom od 23. marta 2017. godine zatražio od drugoapelanta da se očituje o tome da li je u izvršnom postupku koji se vodi pod brojem I-1140/07 izvršena prodaja imovine.

45. Podneskom od 31. marta 2017. godine drugoapelant je predložio da sud izvrši uvid u spis broj I-1140/07.

46. Dopisom od 3. aprila 2017. godine Općinski sud je pozvao drugoapelanta da se izjasni da li ostaje kod prijedloga za izvršenje, te da precizira predmet i sredstvo izvršenja.

47. Podneskom od 8. aprila drugoapelant je predložio da se predmetni postupak pripoji predmetu koji se vodi protiv izvršenika pod brojem I-1140/07.

48. Općinski sud je dopisom od 31. maja 2017. godine dostavio spis na postupanje u predmetu broj I-1140/07.

49. Dopisom od 1. juna 2017. godine postupajući sudija u predmetu broj I-1140/07 obavijestio je sud da su sredstva dobijena prodajom imovine u tom postupku potrošena i da je predmet arhiviran.

50. Općinski sud je dopisom od 31. avgusta 2017. godine zatražio od drugoapelanta da se izjasni o daljnjem postupanju, odnosno da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja.

51. Drugoapelant je podneskom od 23. oktobra 2017. godine ponovo predložio da se predmetni postupak spoji sa postupkom koji se vodi protiv izvršenika pod brojem I-1140/07. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

52. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Apelanti su naveli da predmetni postupci traju preko sedam (prvoapelant), odnosno 10 (drugoapelant) godina, te da su, zbog dužine trajanja predmetnih postupaka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, odnosno prvoapelant 7.000 KM, a drugoapelant 10.000 KM.

b) Odgovori na apelaciju

53. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnih izvršnih postupaka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je sud postupao u skladu sa prijedlozima apelanata i da ne može biti odgovoran za njihovo nenamirenje koje je prouzrokovano činjenicom da su izvršenikovi bankovni računi bili blokirani po drugom osnovu, odnosno da je postupak izvršenja u predmetu broj I- 1140/07 okončan. U konačnici, Općinski sud je naveo da su navodi iz apelacija neosnovani. V.Relevantni propisi

54. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

55. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

56. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

57. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetne apelacije se odnose na dužinu izvršnih postupaka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 33060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su predmetne apelacije dopustive po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacije ispunjavaju i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bile dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.

58. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

59. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

60. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

61. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojima niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji treba uzeti u obzir

62. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnih postupaka razmatrati period od 16. decembra 2008. (u odnosu na prvoapelanta), odnosno 9. septembra 2010. godine (u odnosu na drugoapelanta), kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o periodu od oko 10 godina i devet mjeseci (u odnosu na prvoapelanta), odnosno devet godina (u odnosu na drugoapelanta) koji će Ustavni sud uzeti u razmatranje prilikom ocjene trajanja predmetnih postupaka.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

63. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju, u dijelu osporenom predmetnim apelacijama, radi o izvršnim postupcima koji su po zakonu hitne prirode. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u predmetnim postupcima radi o naplati novčanog potraživanja (po osnovu radnog odnosa), koji se ne mogu smatrati složenim predmetima, ali koji su nesporno od značaja za apelante.

64. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda u predmetnim postupcima, Ustavni sud zapaža da su apelanti prijedloge za izvršenje podnijeli 16. decembra 2008. i 13. septembra 2010. godine, a koje je sud dozvolio rješenjima o izvršenju od 26. decembra 2008. i 19. oktobra 2010. godine, dakle, o prijedlozima za izvršenje je odlučio u relativno kratkim rokovima. Ustavni sud nadalje zapaža da je, nakon toga, Općinski sud nastavio preduzimati procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnih postupaka (održao ročište i odlučio o prigovoru na rješenje o izvršenju, odlučio o prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, dostavio rješenja o izvršenju bankama i od njih u više navrata tražio informacije o postupanju o čemu je blagovremeno obavještavao apelante, više puta se obraćao apelantima zahtjevom da se izjasne o daljnjem postupanju), te da u njegovom radu nije bilo perioda veće pasivnosti. Ocjenjujući ponašanje prvoapelanata, Ustavni sud zapaža da je prvoapelant, određujući predmet i sredstvo izvršenja, odnosno ostajući kod predloženog izvršenja pljenidbom novčanih sredstava sa izvršenikovih bankovnih računa, uprkos činjenici da su oni blokirani po drugom osnovu, doprinio dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka. Ocjenjujući ponašanje drugoapelanta, Ustavni sud zapaža da je drugoapelant pogrešno označio banku kod koje se vodi izvršenikov transakcijski račun, što je u velikoj mjeri doprinijelo trajanju tog izvršnog postupka (skoro tri godine), te da je, ostajući kod prijedloga da se izvršni postupak pripoji izvršenju pod brojem I-1140/07 uprkos činjenici da je izvršni postupak okončan i predmet arhiviran, takođe, doprinio ukupnoj dužini trajanja predmetnog izvršnog postupka.

65. Imajući u vidu sve navedeno, iako predmetni izvršni postupci traju oko 10 godina i devet mjeseci, odnosno devet godina, i nisu okončani, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelanata s obzirom da nema elemenata koji ukazuju na pasivnost redovnog suda, te da su trajanju predmetnih izvršnih postupaka doprinijele objektivne okolnosti u vidu blokade transakcijskih računa izvršenika kod komercijalnih banaka, odnosno nemogućnosti provođenja izvršenja na predmetu koji je odredio apelanat, kao i ponašanje apelanata. Ovo posebno imajući u vidu da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

66. Ustavni sud nalazi da u ovom slučaju apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Zaključak

67. Ustavni sud zaključuje da u predmetnim postupcima nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da su dužinu predmetnih izvršnih postupaka uslovile objektivne okolnosti u vidu nepostojanja, odnosno blokade izvršenikove imovine, kao i ponašanje apelanata, dok je redovni sud učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje radi okončanja predmetnih postupaka.

68. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

69. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4524/17 (S. O. i N. S.) | Sudska praksa | Aktio