Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-669/19 (E. M.–S.)
Odluka donesena 17. 07. 2019.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-669/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 07. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-669/19, rješavajući apelaciju E. M.-S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E. M.–S. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 104128 17 Rev od 16. avgusta 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. E. M.–S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Z.A.K.
Gavrankapetanović Bekir, Koldžo Damir, Kukić Emir i Gavrankapetanović Džemila iz Sarajeva, podnijela je 13. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 104128 17 Rev od 16. avgusta 2018. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 11. juna 2016. godine usvojen je kao osnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja (A. M.) i utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo suvlasništva na dijelu od ½ imovine stečene u braku sa apelanticom koja se sastoji od nekretnine, pobliže opisane u izreci presude, a što je apelantica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži sa dijelom od ½ predmetne nekretnine i naloženo je Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda da tužitelja uknjiži na navedenoj nekretnini sa dijelom od ½. Nadalje, utvrđeno je pravo tužitelja na isplatu novčanog iznosa od 6.125,00 KM na ime uloženih sredstava u popravku i rekonstrukciju kuće (pobliže opisano u izreci presude) i apelantici je naloženo da predmetni novčani iznos isplati tužitelju. Osim toga, odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je po osnovu građenja stekao pravo vlasništva na dijelu od ½ vikend objekta (pobliže opisanog u izreci presude), te da se tužitelj ima pravo uknjižiti sa dijelom ½ predmetne nekretnine prilikom izdavanja odobrenja, odnosno upotrebne dozvole za legalizaciju objekta. Također, odbijen je kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se apelantica obaveže da tužitelju isplati iznos od ½ vrijednosti nekretnina procijenjenih po vještaku građevinske struke (pobliže opisano u izreci presude). Apelantičin protivtužbeni zahtjev usvojen je kao osnovan i utvrđeno je da bračnu stečevinu sa po ½ dijela tužitelja i apelantice čini nekretnina, pobliže opisana u izreci presude, što je tužitelj dužan priznati i trpjeti da se apelantica upiše sa dijelom od ½ dijela na predmetnoj nekretnini, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
3. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 30. marta 2017. godine žalba tužitelja je djelomično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu kojim se odlučuje o protivtužbenom zahtjevu, te je protivtužbeni zahtjev odbijen. Nadalje, žalba tužitelja u preostalom dijelu, kao i žalba apelantice, kao tužene, odbijene su kao neosnovane i prvostepena presuda je potvrđena u preostalom dijelu.
4. Odlučujući o apelantičinoj reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 30. marta 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 16. avgusta 2018. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. Osim toga, odbijen je apelantičin zahtjev za naknadu troškova revizije u određenom novčanom iznosu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da u tužbi i protivtužbi parnične stranke nisu označile visinu spora, što znači da vrijednost u pravomoćno dosuđujućem dijelu drugostepene presude u pogledu odluke po tužbenom zahtjevu i pravomoćno odbijajućem dijelu po protivtužbenom zahtjevu ne prelazi limitirajući iznos iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP), pa revizija u smislu navedene odredbe nije dopuštena. Osim toga, Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju nema mjesta dopustivosti revizije ni po kriteriju propisanom odredbom člana 237. stav 3. ZPP, zbog čega je primjenom odredbe 247. stav 4. ZPP apelantičinu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
Apelacioni navodi
5. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da apelantica osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih uslova za izjavljivanje revizije. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima ili obavezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Nadalje, u pogledu navoda apelantice o povredi prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević