Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2035/19 (J. L., S. G. i I. K.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2035/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-2035/19, rješavajući apelacije Jovana Lončara i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Jovan Lončar protiv Odluke Kantonalnog tužilaštva Kantona 10 Livno broj T10 0 KTP 0008614 19 od 26. aprila 2019. godine;

Sefir Gasal i Ibrahim Karajko protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0004053 19 od 19. aprila 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-2035/19

1. Jovan Lončar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 8. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Kantonalnog tužilaštva Kantona 10 Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T10 0 KTP 0008614 19 od 26. aprila 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Kantonalnog tužilaštva od 26. aprila 2019. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe broj T10 0 KTAK 0008614 19 od 3. aprila 2019. godine kojom je određeno da se istraga neće provoditi protiv S. T., sudije Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje u Drvaru, zbog krivičnih djela Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina iz člana 177. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ F BiH) i Povreda zakona od strane sudije iz člana 357. KZ F BiH, jer ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba počinila krivično djelo.

AP-2634/19

3. Sefir Gasal i Ibrahim Karajko (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijeli su 21. juna 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0004053 19 od 19. aprila 2019. godine.

4. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona Travnik broj T06 0 KTP 0024510 19 od 24. januara 2019. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanata protiv Naredbe o neprovođenju istrage broj T06 0 KTK 004510 od 25. decembra 2018. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv H. B. i I. M., sudija Općinskog suda u Travniku, te A. P. i A. B., zemljišno-knjižnih referenata zaposlenih u Općinskom sudu u Travniku, zbog krivičnih djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 1. KZ F BiH i Krivotvorenje isprave iz člana 373. KZ F BiH, jer je iz prijava i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo.

5. Postupajući po zahtjevu apelanata za preispitivanje zakonitosti odluke – rješenja od 24. januara 2019. godine, a imajući u vidu naredbu o neprovođenju istrage od 25. decembra 2018. godine, Federalno tužilaštvo je u osporenom obavještenju istaklo da zemljišno-knjižni referenti, u smislu odredbe člana 14. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine, postupaju pod nadzorom zemljišno-knjižnih sudija, dok je odredbom člana 57. stav 1. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine predviđeno, između ostaloga, da sudija ne može biti kažnjeno gonjen za mišljenje koje daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti. Pri tome, Federalno tužilaštvo je navelo da su prijavljena lica postupala u okviru svojih službenih nadležnosti, s obzirom na to da je Općinski sud u Travniku bio stvarno i mjesno nadležan da donese sporne odluke koje su predmet krivične prijave apelanata. U konačnici, Federalno tužilaštvo je zaključilo da apelanti svoje tvrdnje iz krivične prijave, po kojima je izvršen nezakonit prijenos prava vlasništva na H. H., mogu dokazivati izvan krivičnog postupka, zbog čega njihov zahtjev nije uvažen.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2035/19.

Apelacioni navodi

7. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a u predmetu broj AP-2634/19 apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

10. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku (u odnosu na predmet AP- 2634/19) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2035/19 (J. L., S. G. i I. K.) | Sudska praksa | Aktio