Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-63/19 (K. S., „AUTOPREVOZNIK“ Fojnica i M. Z.)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-63/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-63/19, rješavajući apelacije Konstantina Savića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Konstantin Savić protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka broj T12 1 KTP 0000752 18 od 26. decembra 2018. godine;

„AUTOPREVOZNIK“ Fojnica protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0003881 19 od 29. januara 2019. godine;

M. Z. protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0003908 19 2 od 13. februara 2019. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-63/19

1. Konstantin Savić (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 3. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), koju je, na zahtjev Ustavnog suda, dopunio 17. januara 2019. godine, tako što je osporio Odluku Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 1 KTP 0000752 18 od 26. decembra 2018. godine.

2. Osporenom odlukom Republičkog javnog tužilaštva od 26. decembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba podnesena protiv Naredbe o neprovođenju istrage broj T12 1 KTK 0000752 18 od 23. novembra 2018. godine kojom je određeno da se istraga neće provoditi protiv Lj. M., predsjednice Osnovnog suda u Tesliću, zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 315. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS), jer iz podnesene prijave i pratećih spisa ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo bilo koje krivično djelo propisano KZ RS.

AP-1390/19

3. „AUTOPREVOZNIK“ Fojnica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mensur Hodžić, advokat iz Zenice, podnio je 28. marta 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavijesti Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužilaštvo) broj T11 0 KTA 0003881 19 od 29. januara 2019. godine.

4. Rješenjem Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T06 0 KTP 0023041 18 od 18. decembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o neprovođenju istrage broj T06 0 KTPO 0023041 18 od 26. oktobra 2018. godine kojom je određeno da se neće provesti istraga protiv Dž. H., zbog krivičnih djela Neizvršenje sudske odluke iz člana 351. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ F BiH) i Prijevara povjeritelja iz člana 299. KZ F BiH, jer je iz prijave i prateće dokumentacije očigledno da prijavljena djela nisu krivična djela, niti se u radnjama odgovornih osoba stiču elementi nekog drugog krivičnog djela (Kantonalno tužilaštvo je apelantu, kao podnosiocu prijave, uputilo obavijest od 1. novembra 2018. godine, o neprovođenju istrage).

5. Postupajući po pritužbi koju je apelant podnio Federalnom tužilaštvu, a koja se odnosila na odluke Kantonalnog tužilaštva od 26. oktobra i 18. decembra 2018. godine, Federalno tužilaštvo je u osporenoj obavijesti od 29. januara 2019. godine obavijestilo apelanta o tome da je na temelju propisanog nadzora rada koje Federalno tužilaštvo ostvaruje prema kantonalnim tužilaštvima u Federaciji Bosne i Hercegovine, a nakon uvida u pribavljeni spis, utvrdilo da su predmetne odluke ispravne i utemeljene na zakonu.

AP-1452/19

6. M. Z. (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 2. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavještenja Federalnog tužilaštva broj T11 0 KTA 0003908 19 2 od 13. februara 2019. godine.

7. Obavještenjem Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KTP 0001424 16 od 5. avgusta 2016. godine apelantica je obaviještena da je Ured Glavne kantonalne tužiteljice odbio kao neosnovanu apelantičinu pritužbu podnesenu povodom donošenja Naredbe da se istraga neće provoditi broj T09 0 KTP 0001424 15 od 26. aprila 2016. godine (o čemu je apelantica informisana obavještenjem od 28. aprila 2016. godine) protiv D. H., S. T., I. A., P. S., H. H. i Javne ustanove Dom zdravlja Sarajevo zbog krivičnih Zloupotreba položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 1. KZ F BiH i Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 1. KZ F BiH, jer ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica počinila krivična djela koja su im stavljena na teret.

8. Postupajući po pritužbi koju je apelantica podnijela Federalnom tužilaštvu na rad Kantonalnog tužilaštva, a koja se odnosila na odluke Kantonalnog tužilaštva u predmetu broj T09 0 KTP 0001424 16 (odluka Ureda Glavne kantonalne tužiteljice povodom apelantičine pritužbe) i u predmetu broj T09 0 KTP 001424 15 (odluka postupajućeg tužioca o neprovođenju istrage), Federalno tužilaštvo je u osporenom obavještenju od 13. februara 2019. godine obavijestilo apelanticu o tome da je njena pritužba ocijenjena kao neosnovana, budući da odluke donesene od strane postupajućeg tužioca Kantonalnog tužilaštva i Ureda Glavne kantonalne tužiteljice, koje su apelantici dostavljene na znanje, sadrže dovoljno valjanih razloga o svim važnim činjenicama i osnovama zbog kojih su i donesene.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-63/19.

Apelacioni navodi

10. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, u predmetu broj AP-63/19 apelant se pozvao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na slobodu i sigurnost iz člana 5. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane mučenja iz člana 3. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

13. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih, odnosno podnosilaca prijava. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta (u apelaciji broj AP-63/19) o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Konačno, u pogledu navoda apelanta (u apelaciji broj AP-63/19) o povredi ostalih prava, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke ne mogu dovesti u vezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-63/19 (K. S., „AUTOPREVOZNIK“ Fojnica i M… | Sudska praksa | Aktio