Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/19 ("KIOSCI ALEKSA" d.o.o. Bijeljina)

Odluka donesena 17. 07. 2019.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1512/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 07. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. jula 2019. godine, u predmetu broj AP-1512/19, rješavajući apelaciju "KIOSCI ALEKSA" d.o.o. Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KIOSCI ALEKSA" d.o.o. Bijeljina protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Ip 114628 18 Pž od 21. januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. "KIOSCI ALEKSA" d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 3. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ip 114628 18 Pž od 21. januara.

2. Osnovni sud Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), postupajući po prijedlogu za izvršenje apelanta kao tražioca izvršenja, na osnovu izvršne isprave – ugovor o kupoprodaji montažnih kioska, donio je rješenje o izvršenju od 10. aprila 2018. godine kojim je dozvolio izvršenje protiv izvršenika („WELD MAG“ d.o.o. Brčko) na način da će se vršiti zapljena novčanih sredstava izvršenika.

3. Izvršenik je izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je rješenjem Osnovnog suda od 25. oktobra 2018. godine uvažen, izvršenje je u cjelosti obustavljeno i ukinute su sprovedene izvršne radnje.

4. Konačnom osporenom odlukom Apelacionog suda odbijena je žalba apelanta i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 25. oktobra 2018. godine.

5. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da je ugovor o kupoprodaji montažnih kioska (u daljnjem tekstu: ugovor) sklopljen između apelanta kao kupca i izvršenika kao prodavca, te da je apelant dopisom obavijestio izvršenika da raskida ugovor iz razloga što izvršenik „nije ispoštovao svoje ugovorene obaveze predviđene članom 3. predmetnog ugovora“, te ga je istim dopisom pozvao da u roku od osam dana od dana prijema obavještenja o raskidu ugovora izvrši povrat uplaćene kupoprodajne cijene, dok će apelant vratiti kupljene kioske. Apelacioni sud je istakao da je odredbom člana 3. ugovora određeno da: „Prodavac izjavljuje da će ugovor o zakupu javne površine produžiti i da će pribaviti saglasnost Brčko distrikta BiH na zaključivanje ugovora o podzakupu javnih površina sa firmom „Kiosci Aleksa“ d.o.o. Bijeljina za koju je već pokrenuo proceduru“, dok je članom 7. istog ugovora određeno da kupac (apelant) ima pravo na neposredno prinudno izvršenje i izvršni otpravak ugovora ukoliko prodavac (izvršenik) ne ispuni posebne obaveze koje su predviđene u članu 3. ugovora. S tim u vezi, Apelacioni sud je naveo da je izvršenik na osnovu odgovarajuće materijalne dokumentacije u izvršnom spisu dokazao da je ispunio posebne obaveze apelanta koje su propisane članom 3. ugovora, na način da je aneksima ugovora o zakupu javne površine produžio ugovore o zakupu javne površine do 8. februara 2015. godine, dok je saglasnost za zaključivanje ugovora o podzakupu sa apelantom pribavljena na način da se Gradonačelnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine u vidu supotpisnika saglasio sa takvim ugovorom. Slijedom iznesenog, Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u cjelosti obustavio izvršni postupak i ukinuo provedene izvršne radnje na osnovu člana 59. stav 8. Zakona o izvršnom postupku. Apelacioni sud je naveo da apelant u žalbi pogrešno tumači odredbu člana 3. ugovora, jer u njoj nije određeno da će apelant direktno sa Brčko distriktom BiH zaključiti ugovor o zakupu, već je određeno da će apelant imati ulogu podzakupca, a da će u direktnom ugovornom odnosu biti samo zakupodavac (Brčko distrikt BiH) i zakupac (izvršenik). Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant navodi da redovni sudovi pogrešno zaključuju da je izvršenik ispoštovao svoje obaveze kao prodavac u ugovoru o kupoprodaji montažnih kioska. Apelant ističe da je izvršenik bio u obavezi da pribavi saglasnost za korištenje površina na kojim se kiosci nalaze i omogući apelantu da on direktno zaključi ugovor o zakupu sa Brčko distriktom BiH, a ne da izvršenik kao prodavac istu produžava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/19 ("KIOSCI ALEKSA" d.o.o. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio