Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1676/19 (Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar i ZP "Elektrokrajina" a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 10. 09. 2019.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Javne nabavke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1676/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 09. 2019.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-1676/19, rješavajući apelacije Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar i ZP "Elektrokrajina" a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024649 18 Uvp od 6. februara 2019. godine;

ZP "Elektrokrajina" a.d. Banja Luka protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 024322 18 Uvp od 19. marta 2019.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1676/19

1. Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gordan Stojić, advokat iz Mostara, podnio je 12. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 024649 18 Uvp od 6. februara 2019. godine.

2. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 10. oktobra 2018. godine kojom je odbijena tužba apelanta protiv rješenja tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH) od 9. februara 2017.godine. Tim rješenjem je odbijena žalba apelanta izjavljena na odluku o okončanom otvorenom postupku javne nabavke i izboru najpovoljnijeg ponuđača, u postupku javne nabavke Mjerenje napona koraka, dodira, otpora uzemljenja i pregled gromobranske instalacije-CHE Čapljina, ugovornog organa JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da se Zakonom o javnim nabavkama uspostavlja sistem javnih nabavki, prava, obaveza i dužnosti učesnika u postupku javnih nabavki i obaveza svakog ponuđača da u skladu sa traženim kriterijima i dokazima za kvalifikaciju iz tenderske dokumentacije dokaže da njegova ponuda u svakom segmentu zadovoljava tražene kvalitete po kvantitetu, kvalitetu i tehničkim karakteristikama. S druge strane, ugovorni organ treba da jasno definiše svoja očekivanja u pogledu usluga, roba ili radova, njihov obim, veličinu, kvalitet, uslove izvršenja i dr. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da je ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji naveo da će se ocjena tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđača izvršiti temeljem izjava i dokumenata gdje se od ponuđača zahtijeva izjava o opremljenosti dobavljača, koja ujedno sadrži popis opreme koju dobavljač ima na raspolaganju za izvršenje konkretnog ugovora i uz koju je priložen važeći certifikat o umjerenosti opreme za ispitivanje, uz napomenu da pod važećim certifikatom ugovorno tijelo podrazumijeva certifikat koji nije stariji od jedne godine računajući od datuma predaje ponuda. Dakle, iz tenderske dokumentacije proizilazi da nisu traženi nikakvi posebni uslovi u pogledu zahtijevanog certifikata, osim njegove starosti, pa su stoga certifikati koje je ponuđač EnergoBos lijin d.o.o. Sarajevo, dostavio u svojoj ponudi tj."certifikat o kalibraciji“ preduzeća Metrel d.d. Slovenija za mjerne instrumenta STEP CONTACT METER Autonomni mjerač napona sa datumom stavljanja u pogon 20. septembar 2016. godine sa važenjem do 20. septembra 2017. godine i STEP CONTACT STATION Generator struje, sa datumom stavljanja u pogon 20. septembar 2016. godine, sa važenjem do 20. septembra 2017. godine u potpunosti u skladu sa zahtjevima tenderske dokumentacije. Slijedom iznesenog, Sud BiH je naveo da je ispravno utvrđeno da je izabrani ponudač dostavio svoju ponudu u skladu sa zahtjevima tenderskog dokumenta u pogledu tehničke i profesionalne sposobnosti, iz čega proizilazi da su neosnovani navodi apelanta kojima se ukazuje da je izabrani ponuđač dostavio nevažeće certifikate.

2. AP-2265/19

4. ZP "Elektrokrajina" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 24. maja 2019 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda BiH broj S1 3 U 024322 18 Uvp od 19. marta 2019. godine.

5. Osporenom odlukom Suda BiH odbijen je zahtjev za preispitivanje presude vijeća za upravne sporove Suda BiH od 21. septembra 2018. godine kojom je djelimično uvažena tužba apelanta i rješenje tuženog (Ured za razmatranje žalbi BiH) od 8. decembra 2016. godine poništeno samo u dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu troškova postupka i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu rješenje ostalo na snazi. Pobijanim rješenjem tuženog usvojena je žalba ponuđača ABC Solutions d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: ponuđač) i poništena u cjelosti Odluka o poništenju postupka javne nabavke od 1. novembra 2016. godine apelanta kao ugovornog organa i predmet vraćen na ponovni postupak.

6. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je apelant donio Odluku o poništenju postupka javne nabavke u skladu sa odredbom člana 69. Zakona o javnim nabavkama kojom je propisano da je ugovorni organ obavezan poništiti postupak javne nabavke u slučaju da nijedna od primljenih ponuda nije prihvatljiva. Konkretno, kada je u pitanju ponuda ponuđača u odluci je navedeno da ista nije sačinjena u skladu sa članom 18. Uputstva za pripremu modela tenderske dokumenatacije i ponuda (u daljnjem tekstu: Uputstvo), jer ispravke koje su izvršene nisu vidljive. Sud BiH je istakao da je članom 18. Uputstva određeno da ispravke u ponudi moraju biti urađene na način da su vidljive, potvrđene potpisom ponuđača i sa datumom izvršene ispravke. S tim u vezi, Sud BiH je naveo da iz ponude ponuđača nasporno proizilazi da je u obrascu za cijenu ponude izvršeno više izmjena, ali su sve te učinjene ispravke vidljive i jasne, potvrđene potpisom ponuđača i sa datumom ispravljanja. Slijedom iznesenog, Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak prvostepene presude da apelant nije imao zakonsku osnovu da poništi postupak javne nabavke zbog neprihvatljivosti svih primljenih ponuda, budući da je ponuda ponuđača sačinjena u skladu sa Uputstvom.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1676/19.

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

9. U apelaciji pod brojem AP-1676/19 apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se u apelaciji pod brojem AP-2265/19 apelant poziva samo na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelanti, u suštini, smatraju da je Sud BiH, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. S obzirom na to da apelant u predmetu AP-2265/19 ima status javnog preduzeća, Ustavni sud podsjeća da ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je u predmetnim pravnim stvarima utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1676/19 (Zavod za ispitivanje kvalitete… | Sudska praksa | Aktio