Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-208/19 ("CIMSS" d.o.o. Prijedor)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-208/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-208/19, rješavajući apelaciju "CIMSS" d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "CIMSS" d.o.o.
Prijedor podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 025701 17 U od 19. decembra 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. "CIMSS" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 15. januara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 025701 17 U od 19. decembra 2018. godine.
2. Osporenom presudom Suda BiH odbijena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja tužene (Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banjaluka) od 11. maja 2017. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena na rješenje Regionalnog centra Banjaluka, Odsjek za poreze od 15. septembra 2016. godine. Navedenim rješenjem od 15. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant izjavio na rješenje Grupe za reviziju i kontrolu od 21. aprila 2015. godine kojim je apelantu utvrđena obaveza PDV-a u iznosu od 178.539,00 KM za poreski period od 1. decembra 2007. godine do 31. decembra 2011. godine nastala kao rezultat korekcije ulaznog i izlaznog PDV-a, iskazanog u PDV prijavama podnijetim u kontrolisanom periodu.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da su poreski organi u ponovnom postupku kontrole kod apelanta, za naznačeni poreski period, utvrdili apelantu dodatnu PDV obavezu, nalazeći da je apelant odbitak poreza po fakturi od 31. avgusta 2009. godine, ispostavljenoj od dobavljača „ČULIĆ“ d.o.o. Prijedor, izvršio suprotno zakonskim odredbama i da je u postupku kontrole utvrđeno da nabavljena oprema od momenta nabavke nije korištena u svrhe obavljanja djelatnosti, odnosno da se oprema ne koristi u procesu proizvodnje, jer se ista nalazi u hali „KONFEKCIJE BORAC“ a.d. u stečaju. Sud BiH je istakao da zbog toga, a shodno zaključku poreskih organa, nisu ispunjeni uslovi da se apelantu prizna pravo na odbitak ulaznog poreza po spornoj fakturi, a koji su propisani članom 32. st. 1. i 2. Zakona o PDV-u i članom 63. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u. Sud BiH je zaključio da je odluka poreskih organa pravilna i zakonita. Apelacioni navodi
4. Predmetnom apelacijom apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog, carinskog, odnosno javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta kojima ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević