Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2746/19 (N. M.)
Odluka donesena 10. 09. 2019.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2746/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 09. 2019.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. septembra 2019. godine, u predmetu broj AP-2746/19, rješavajući apelaciju Nine Matića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nino Matić protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 Rs 030403 18 Rsž 2 od 18. aprila 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nino Matić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Slaven Jukić advokat iz Livna, podnio je 2. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 Rs 030403 18 Rsž 2 od 18. aprila 2019. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 22. marta 2013.godine, te da se naloži tuženom (JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d.Mostar, Distribucijsko područje Jug, Pogon Livno) da apelanta vrati na poslove i radne zadatke radnog mjesta rukovodilac 4. Poslovnice ,,Elektro-Livno“, uz naknadu troškova postupka.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud utvrdio (koja utvrđenja je prihvatio i Kantonalni sud) da je tuženi apelantu uručio odluku (od 22. marta 2013. godine) o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu osnovom kojeg bi apelant obavljao poslove radnog mjesta stručni saradnik 5 za tehničke poslove. Zatim, da je prvostepeni sud utvrdio da je apelant prihvatio ovaj ugovor i da nije tražio zaštitu svog prava kod tuženog, ali da je 11. marta 2014. godine podnio tužbu smatrajući da je nezakonito premješten na drugo radno mjesto, te da tuženi to nije obrazložio niti naveo razloge svog postupanja. Kantonalni sud je naveo da je tuženi 14. marta 2013. godine donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji poslova i sistematizaciji radnih mjesta, tako da je (između ostalih) uvedeno radno mjesto stručni saradnik 5 za distribucijsko područje Jug, Pogon Livno (na koje je apelant premješten), te naglasio da je materijalni položaj apelanta poboljšan tim premještajem. Naime, Kantonalni sud je naveo da je apelantovim ugovorom o radu iz 2012.godine za poslove radnog mjesta „rukovodilac 4“ (Poslovnica Elektro Livno) utvrđen koeficijent od 4,70, dok je novim ugovorom o radu za poslove radnog mjesta „stručni saradnik 5 za tehničke poslove“ utvrđen koeficijent od 4,90 (i sam apelant istakao da je njegov materijalni položaj bolji nego ranije). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je tuženi (u smislu dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta) dopunio radna mjesta na nivou čitavog društva, da je tuženi stupanjem na snagu ovog pravilnika donio zakonitu odluku za apelanta, te naglasio da otkazom ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu apelantov ravnopravni status nije učinjen neprihvatljivim, neizvjesnim i nepovoljnijim u odnosu na dosadašnji ugovor o radu. Osnovom navedenog, Kantonalni sud je naveo da je otkaz ugovora o radu apelantu sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu zakonit u smislu čl. 86. stav 1. tačka 5. i 97. Zakona o radu, te naglasio da je tuženi dokazao razlog poboljšanja operativnosti rada izmjenom i dopunom Pravilnika o organizaciji poslova i sistematizaciji radnih mjesta (potrebe posla) uvođenjem šest novih radnih mjesta stručnih saradnika (od kojih je i apelantovo), a prema opisu poslova koji su navedeni u pravilniku. Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud detaljno i jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević